Jack the ripper - Jack rasparač - urbana legenda

J ack the Ripper – Jack Rasparač  Jack the Ripper je pseudonim dan neidentificiranom serijskom ubojici koji se pojavio u devetnaes...

J

ack the Ripper – Jack Rasparač  Jack the Ripper je pseudonim dan neidentificiranom serijskom ubojici koji se pojavio u devetnaestom stoljeću krajem 1888 g. u osiromašenom gradiću Whitechapel u okolici Londona, Engleska. Ime Jack the Ripper došlo je iz pisma koja su poslana Središnjoj Novinskoj Agenciji (Central News Agency) osobe koja je tvrdila da je počinitelj ubojstva.  Unatoč mnogim teorijama, identitet Jacka Rasparača do danas nije otkiven, a možda nikada neće ni biti otkriven.   Legenda koja okružuje Jacka Rasparača postala je zapetljana i mutna povijesna pretraga , priča napola između prave teorije zavjere i narodnog folklora. Nedostatak potvrđenog identiteta ubojice omogućilo je naknadnim istražiteljima, povjesničarima kao i detektivima amaterima – poznatim pod nazivom Riperologi (Ripperologists), da pokažu prstom na nekolicinu osumnjičenih kandidata. Tijekom tih godina počela je rasti novinska industrija koja je širila na sve strane i učvrstila ozloglašenost ubojice zbog njegovih divljačkih ubojstava, i neuspjeha policije da ga uhiti, a počesto im je Rasparač jednostavno izmicao kroz prste. Rasparačeve su žrtve bile žene koje su više-manje za život zarađivale prostitucijom. Tipična Rasparačeva žrtva pronađena je na javnom ili srednje javnom mjestu; žrtvi je obavezno prerezan vrat, nakon čega je tijelo unakaženo u trbušnom dijelu a ponekada i drugačije. Mnogi vjeruju da su žrtve prvo bile ugušene kako bi ih se ušutkalo.  Zbog prirode rana na Rasparačevim žrtvama, od kojih su većini unutrašnji ograni bili odstranjeni, pretpostavljalo se da je ubojica imao medicinsku naobrazbu, ili je moguće bio mesar, no kao i mnoga druga mišljenja o ubojici i činjenica o slučaju, i to je pod upitnikom.



Žrtve «Svetih pet» žrtve Jacka Rasparača  Broj i imena Rasparačevih žrtvi predmetom su mnogih debata, no najprihvaćenija lista poznata je kao «Canonical five» (Kanonskih pet). Uključuje imena pet prostitutki ili u slučaju Catherine Eddowes vjerojatnih prostitutki.
Mary Ann Nichols (Djevojačko ime Mary Ann Walker, nadimkom Polly) rođena 26. kolovoza 1845. a ubijena u petak 31. kolovoza 1888. Annie Chapman (Djevojačko ime Eliza Ann Smith, nadimkom Dark Annie) rođena u Rujnu 1841. a ubijena u Subotu 8. Rujna 1888. Elizabeth Stride (Djevojačko ime Elisabeth Gustafsdotter, nadimkom Long Liz) rođena u Švedskoj 27. Novembra 1843. a ubijena u nedjelju 30. Rujna 1888. Catherine Eddowes (Prema dvojici njenih bivših muževa usvojila je imena Kate Conway prema Thomasu Conwayu i Mary Ann Kelly prema Johnu Kellyu) rođena 14 Travnja 1842. ubijena u Nedjelju 30. Rujna 1888. Mary Jane Kelly  (nazivala je samu sebe «Marie Jannete Kelly» nakon putovanja u Pariz, nadimkom Ginger) rođena u Irskoj 1863. ubijena u Petak 9. Studenog 1888.
Autentičnost  ove liste ne dolazi samo iz brojnih istraživačkih izvješća, već i iz privatnih bilješki koje je 1894. načinio Sir Melville Macnaghten, šef policije «Gradskog kriminalističkog detektivskog odjela», bilješke koje su se pojavile tek 1959. Macnaghtenovi papiri zauzvrat su odavali samo suvremena policijska mišljenja, a sam Macnaghten pridružio se istraživanjima tek godinu dana nakon umorstava, tako da su njegove bilješke sadržavale greške ali također i moguće sumnjivce. Zbog ovih i drugih razloga, neki Ripperologisti iz njegovog kanonskog popisa žrtava izbacuju neka imena: među njima «Stride» (čije tijelo nije bilo mutilirano i koja je, ako se može vjerovati jednom očevicu, napadnuta u javnosti), i/ ili «Kelly» (koja je bila mlađa od drugih žrtava i ubijena u kući, i čije je tijelo bilo mutilirano više nego druga.) Neki pak radije proširuju listu ubrajajući i Marthu Tabram i druge moguće žrtve.
Isključujući Strideovu, mutilacije na žrtvama postajale su sve oštrije kako su se nizala ubojstva. Nicholsovoj i Strideovoj nisu nedostajali unutrašnji organi, no Chapmanovoj je uklonjena maternica, a Eddowesovoj uz maternicu i bubreg te joj je unakaženo lice. Kellyjevoj je nestalo srce, a mnogi drugi interni organi uklonjeni su ali ostavljeni u njenoj sobi. Pet kanonskih ubojstava uglavnom su se desila u ranim jutarnjim satima, u mraku, tijekom ili blizu vikenda, na osamljenom mjestu pristupačnom javnosti, u okrugu Whitechapela, i prema šabloni datuma ili krajem mjeseca ili oko tjedan dana kasnije. Iako svaki pojedini slučaj u nečemu odskače od navedene šablone u nekom aspektu. Osim već navedenih razlika, Eddowesova je jedina žrtva ubijena unutar Grada Londona, iako u blizini granica Whitechapela. Nicholsova je bila jedina žrtva koja je pronađena na otvorenoj ulici, iako tamnoj i osamljenoj. Chapmanova je pronađena u dvorištu, i vjerojatno je jedina koja je gotovo sigurno ubijena danju.



M

oguće žrtve Najveća poteškoća u identificiranju tko je bio a tko nije Rasparačeva žrtva bilo je veliki broj groznih napada na žene tijekom tog razdoblja. Mnogi stručnjaci ukazuju na duboke prerez na vratu, mutilacije abdomena i genitalija žrtava, odstranjivanje internih organa i oskvrnuća lica kao najznačajnije značajke napada Jacka Rasparača. Neke žrtve tadašnjih sličnih napada i /ili ubojstva predložene su kao moguće Rasparačeve žrtve. No te su žrtve veoma malo dokumentirane. Među njima se navode:    «Fairy Fay» Nadimak za nepoznatu žrtvu ubojstva koje se desilo 26.Prosinca 1887 g. Kao uzrok smrti naveden je dubok rez u donjem djelu trbuha. Zapravo se smatra da je «Fairy Fay» izmišljotina štampe zbog zbrke oko detalja umorstva Emme Smith. Izraz «Fairy Fay» pojavio se tek mnogo godina nakon umorstava, a vjeruje se da je uzet iz stihova popularne pjesme «Polly Wolly Doodle» koja počinje stihom «Fare thee well my fairy fay».
«Annie Milwood»  bila je žrtva napada 25. Veljače 1888, zbog kojeg je završila u bolnici zbog mnogih uboda nožem u noge i donji dio tijela. Puštena je iz bolnice no preminula je 31. Ožujka 1888, navodno iz prirodnih razloga.
«Ada Wilson» Napadnuta 28. Ožujka 1888. g. preživjela je dva uboda nožem u grlo.
«Emma Elizabeth Smith» Napadnuta je 3. Travnja 1888. Preživjela je napad i vratila se kući sa ozbiljnim ozljedama. Policiji je javila da ju je napalo dvoje ili troje muškaraca od kojih je jedan bio maloljetnik. Pala je u komu i umrla 5. Travnja 1888.
«Martha Tabram» Alias Emma Turner, ubijena je 07. Kolovoza 1888, sa ukupno 39 ubodnih rana. Tabramova se najčešće spominje kao jedna od mogućih Rasparačevih žrtvi van kanonskog popisa.
«The Whitehall Mystery» Je termin isklesan za torzo obezglavljene žene pronađene 2. Listopada 1888.
«Annie Farmer» Žrtva je napada 21. Studenog 1888. Preživjela je napad sa samo laganom porezotinom na grlu koju je najvjerojatnije prouzročio tup nož. Policija je sumnjala da je ranu, žena prouzročila sama sebi i odustala od daljnje istrage.
«Rose Mylett» Pravim imenom Catherine Mylett, poznata i kao Catherine Millet, Elizabeth «Drunken Lizzie» Davis, «Fair» Alice Downey ili Fair Clara. Preminula 20. Prosinca 1888.  Prema izvješćima, ugušena užetom vezanim usko oko vrata. Neki istražitelji vjerovali su da je sama sebe ugušila ovratnikom haljine dok je bila u pijanom stanju.

«Elizabeth Jackson» Prostitutka čiji su razni djelovi tijela sakupljeni iz rijeke Temze između 31. Svibnja i 25. Lipnja 1889. Identificirana je pomoću ožiljaka koje je imala prije njenog nestanka i ubojstva.
«Alice McKenzie» Nadimkom «Clay Pipe» Alice. Ubijena 17. Srpnja 1889. Kao razlog smrti naveden je «prerez lijeve karotidne arterije» no uz to je bilo dosta drugih posjekotina i modrica na njenom tijelu.
«The Pinchin Street Murder» termin je za obezglavljeni torzo sličan «Whitehall Mystery» torzu nađenom 10. Rujna 1889. Nepotvrđene su sumnje da tijelo pripada prostitutki Lydiji Hart. «Whitehall mystery» i «Pinshin Street Murder» često su pripisivani kao dijelo istoga ubojice prozvanog «Torso Killer» ili «Torso Murderer». Dali su Jack Rasparač i Torso Killer ista osoba ili ne, nije dokazano unatoč nekim razlikama, aktivni su bili u istom razdoblju. Elizabeth Jackson također je među mogućim žrtvama «Torso Killera».
«Frances Coles» (poznata kao Frances Coleman, Frances Hawkins i nadimkom «Carrotty Nell»), 13. Veljače 1891, zadobila je lagane ozljede na pozadini glave, što ukazuje na mogućnost da je snažno gurnuta na pod, a potom joj je prerezan vrat. Osim toga na tijelu nije bilo drugih ozljeda.
«Carrie Brown» (nadimkom Shakespeare zbog navike da recitira Shakespearove sonete kad je bila pijana). Ubijena 24. Travnja 1891. na poluotoku Manhattan, New York SAD. Ugušena je komadom tkanine i oskvrnjena nožem. Tijelo joj je nađeno sa velikom posjekotinom preko prsa i trbuha i površnim porezotinama na nogama i leđima. Iako ni jedan unutrašnji organ nije uklonjen, ubojstvo se u to vrijeme usporedilo sa onima koja su se desila u Whitechapelu, iako Londonska policija nije imala nikakvih dokaza da su ti slučajevi povezani.


Pisma Jacka Rasparača  Tijekom Rasparačevih ubojstava, policija i novine dobivali su na stotine pisama o tom slučaju. Neka su bila od dobrohotnih ljudi koji su nudili savjete kako uhvatiti ubojicu, čija je velika većina bila beskorisna i prema tome ignorirana. Najzanimljivije je vjerojatno bilo stotinjak pisama koja su tvrdila da ih je napisao sam ubojica. «Jack the Ripper, bio je nadimak kojim se služio pisac tih pisama.». Ipak, većina tih pisama smatralo se prijevarama. Mnogi su stručnjaci pregledali pisma i utvrdili da nijedno nije pravo, no među njima se našlo nekoliko koje i tadašnji stručnjaci i današnji vrednuju kao autentična, tri posebice su poznata kao autentična pismo naslovom "Dear Boss", razglednica "Saucy Jack" i pismo naslovom "From Hell".

«The Dear Boss» Pismo, datira 25. poslano je 25. a pristiglo je 27. Rujna 1888 u Central News Agency, proslijeđeno je u Scotland Yard 29. Rujna. U početku se smatralo prijevarom, no kada je Edowesica pronađena sa otkinutim uhom kako je pismo i obećavalo da će «damama odrezati uši», zadobilo je više pažnje. Policija je objavila pismo 1. Listopada nadajući se da će netko prepoznati rukopis, no ništa se nije desilo. U tom se pismu prvi puta pojavilo ime «Jack The Ripper», i steklo svjetsku slavu nakon objavljivanja u novinama. Mnoga pisma koja su usljedila kopirala su ton i način ovoga a nakon ubojstava, policija je proglasila pismo prijevarom lokalnog novinara.

Razglednica «Saucy Jack» Poslana i pristigla 1.Listopada 1888 u Central News Agency, imala je rukopis sličan pismu «Dear Boss». Spominjala je dvije žrtve, Strideovu i Eddowesicu, koje su ubijene u veoma kratkom razmaku jedna od druge: «Double event this time» (Duplo ovoga puta) spominjalo se u razglednici. Raspravljalo se o tome jeli razglednica poslana prije nego li su ubojstva dana u javnost, no čudilo bi da običan čudak zna toliko o ubojstvima, iako je razglednica frankirana barem 24 sata nakon ubojstava, tekar su mnogo kasnije novinari i okolni stanari saznali detalje o ovim ubojstvima. Kasnije je policija tvrdila da je identificirala novinara koji je autor oboje pisma «Dear Boss» i razglednice.

Pismo «From Hell» Frankirano 15. Listopada a pristiglo 16. Listopada. Pismo je primio George Lusk, iz Whitechapelovske nadgledne patrole. Lusk je otvorio malenu tek pristiglu kutiju i otkrio pola ljudskog bubrega unutra očuvanog u ethyl alkoholu. Pošto je ubojica odstranio jedan od bubrega Catherine Eddowes, doktor koji je pregledao bubreg ustvrdio je da je veoma moguće da je to upravo Eddowesin, iako su njegovi nalazi bili nepotpuni. Premda je nemoguće znati sa sigurnošću jeli bubreg bio njezin, oštećenja tog bubrega bial su  u skladu s posljedicama koje uzrokuje jedna posebna bolest od koje je Eddowes bolovala. Pisac pisma je tvrdio da ima prijatelja koji je pojeo drugu polovicu bubrega. Naravno bilo je mnogo neslaganja oko bubrega, mnogi su tvrdili da uopće ne pripada Eddowesovoj, već da je to bila samo neukusna i neslana šala i ništa više.

Još jedno pismo? Neki izvori spominju još jedno moguće autentično pismo datirano 17. Rujna 1888 kao prva poruka koja koristi sinonim «Jack the Ripper». Stručnjaci vjeruju da je to moderna prijevara, i da je ubačena u policijske izvještaje tek u 20.stoljeću, dugo nakon ubojstava. Primjećuje se da pismo nema službeni policijski pečat datuma kad je primljeno, niti inicijale detektiva koji je navodno pregledao pismo u slučaju da je ikada uzeto u obzir kao potencijalni dokaz.  Također nije spominjano u ni jednom tadašnjem policijskom dokumentu, a neki tvrde da je napisano kemijskom olovkom, koja nije izmišljena sve do nekih pedesetak godina nakon Rasparačevih zločina.

«Goulston Street Graffiti» Nakon «duplog ubojstva» (double event) Stride i Eddowes, rano ujutro na dan 30. Rujna, policija je pretraživala područje u blizini zločina radi eventualnih tragova, očevidaca ili sumnjivaca. Oko 3 ujutro Constable Alfred Long otkrio je komad odjeće natopljene krvlju u blizini posjeda na Goulston Street. Potvrđeno je naknadno da je odjeća bila komad pregače koja je pripadala Catherine Eddowesi i kojom je Rasparač obrisao svoj nož. Na zidu iznad pregače nalazio se grafit od bijele krede. Koliko je poznato poruka je glasila «Židuvi su ljudi Kojima Će se Pripisivati ništo» (The Juwes are the men that Will not be Blamed for nothing), neki policajci kažu da je poruka pak glasila «Židuvi nisu ljudi koje Će se Kriviti za ništa» (The Juwes are not The men That Will be Blamed for nothing). Šef policije Thomas Arnold došao je na mjesto zločina i vidio grafit. Znao je da će zora donjeti najgore. Početkom dana poruka će biti viđena što bi moglo pogoršati antisemitske osjećaje populacije i dovesti do nereda. Sve od Nicholsove, kružile su glasine da su ubojstva u Istočnom kraju Londona djelo Židomrsca.
Religijski odnosi već su ionako bili zategnuti, i često su zamalo izbijale pobune tako da je Arnold naredio da se grafit odstrani sa zida. Grafit pronađen na teritoriju Metropolitanske policije, pregača je pripadala žrtvi koja je ubijena u gradu Londonu, što je značilo da su slučajevi pripadali dvjema različitim policijskim odjelima. Policijski dužnosnici pripadnici Londonske policije protivili su se Arnoldovoj odluci. Grafit se smatrao djelom scene zločina i trebao je ako ništa drugo biti fotografiran prije uklanjanja, no Arnoldova je naređenja podržao komesar Metropolitanske policije Sir Charles Warren. Grafit je uklonjen sa zida u 5:30 ujutro. Veći dio policije zaključio je da je grafit literarni napad na Židovsku populaciju no književnik Stephen Knight predložio je teoriju da se termin «Juwes» ne odnosi na «Židove» (Jews), već na tri ubojice Jubelo, Jebula i Jebuluma, Hirama Abiffa, polu- legendarne ličnosti Freemasona, i da je poruku napisao ubojica ili ubojice kao dio zavjere Slobodnih Zidara. Ovu su ideju odbacili mnogi stručnjaci, jer ne postoji dokaz da je itko prije Knighta upotrijebio za te ličnosti termin «Juwes».
Autor Martin Fido primjetio je da je u grafitu korištena dupla negacija, ustaljena osobina u uličnom govoru. Predložio je mogućnost da bi grafit preveden na standardni Engleski jezik zvučio «The Jews are men who will not take responsability for anything» (Židovi su ljudi koji neće preuzeti odgovornost ni za što). Predložio je također mogućnost da je grafit ispisao netko uvjeren da ga je prevario neki od mnogih židova nastanjenih u tom području.

Istraga  Prije nego se uđe u istragu zločina Jacka Rasparača, važno je napomenuti da su se istraživačke tehnike i samosvjest uvelike promjenile i napredovale od doba tih zločina. Mnoge vrijedne forenzičarske znanstvene tehnike koje se danas uzimaju zdravo za gotovo bile su nepoznate Metropolitanskoj policiji Viktorijskog doba. Koncept i motivi serijskih ubojica nisu bili shvaćani. Policija je prepoznala seksualni motiv ili element kao razlog napada, no sa druge strane im nisu bili dobro poznati takvi zločini.

Mediji  Strip «Punch» koji je kreirao John Tenniel (22. Rujan 1888), kritizirao je policijsku inkompetenciju. Rasparačova ubojstva označila su važnu prekretnicu u modernom britanskom životu. Iako ne prvi serijski ubojica, «Jack Rasparač» bio je prvi koji je zadobio svjetsku pozornost zbog svojih zločina pogotovo uoči širenja novinarstva 1855, koje je omogućilo publikacije jeftinih novina sa širokom tiražom. Novine su nicale kao gljive u Vikorijansko doba, masovnim kruženjem jeftinih novina za pola pennya, zajedno sa popularnim časopisima kao što je bio «Illustrated Police News», učinili su Rasparaču još do tada ne viđen publicitet. Zajedno sa činjenicom da nitko nikada nije bio osuđen zbog ubojstava, stvorilo je opsjedajući mit koji je bacio sjenu na kasnije serijske ubojice. Neki vjeruju da je ubojičin nadimak izmislio neki novinar kako bi zanimljivijom pričom prodao što više novina.  Takav je tretman postao uobičajeni širom svijeta a tu su i primjeri kao «Boston Strangler», «Green River Killer», «Axeman of New Orleans», «Beltway Sniper», «Hillside Strangler» i «Zodiac Killer».  Od Rasparača su nastali i derivati Britanski «Yorkshire Ripper» i to više od sto godina kasnije, i nepoznati počinitelj «Golih ubojstava na Temzi», 1960 –tih, imenovan «Jack the Stripper».

«Ubojstva iz nemara»  Sirotinjska Istočna četvrt Londona dugo je bila zanemarena sa strane značajnijeg pučanstva, no priroda ubojstava i žrtava silom je privuklo pažnju na životne uvjete East Enda. Takva je pažnja dovela napokon da više klase napokon slušaju i vjeruju socijalnim reformerima, da je potrebno nešto napraviti u vezi takvog načina života. Pismo Georgea Bernarda Shawa časopisu Star sarkastično je komentiralo to iznenadno zanimanje tiska za životne uvjete u East Endu. «Dok smo mi socijalni demokrati tratili vrijeme na edukaciju, organizaciju i dizali uzbune, neki neovisni pametnjaković uzeo je stvar u svoje ruke i jednostavno ubivši četiri žene, preobratio je tisak na nesposobnu vrstu komunizma.


Sumnjivci  Mnoge su teorije potaknute o identitetu Jacka Rasparača. Ni jedna nije potpuno uvjerljiva, a neke se teško mogu uopće smatrati ozbiljnima.

Obični sumnjivci «Princ Albert Viktor» Unuk kraljice Viktorije, kraljević Albert Victor (Poznat kao Eddy), bio je duševno zaostao mladić kojega je jedan izvjestitelj s dvora opisao kao «svjetlucavu zlatnu ribicu u prozirnoj posudi». Čini se da je Eddy bio  povremeni homoseksualac, kazneno djelo u ondašnjoj Britaniji. Glasine kažu da je uzrok smrti bio sifilis. Pretpostavlja se da je njegova ludost bila pobuda koja ga je navela na ubojstvo prostitutki, a strah od sablazni doveo je do zavjere šutnje da se kraljevićeva krivnja zataška. Jedna druga teorija navodi na zaključak da je on možda oplodio neku prostitutku. Kad je ona pokušala ucijeniti vladu, kraljevi agenti ubili su nju i njezine prijateljice na način koji će istražitelje odvratiti od pravog uzroka njihove smrti. Najuvjerljiviji dokaz, godine 1970. dr Thomas Stowell je tvrdio da je pronašao zabilješke koje dokazuju kako je lječnik kraljevića Alberta Victora, Sir William Gull, znao da je njegov bolesnik Rasparač, a pripisivao je to ludilu koje je bilo posljedica siflisa. Nakon noći u kojoj su bile ubijene Stride i Eddowes (double event), stavljen je pod ključ, no pobjegao je i ubio Mary Kelly prije negoli su ga sigurno utamničili sve dok nije umro 1982. Na nesreću Stowell je umro ubrzo nakon što je objavio svoju teoriju, a njegove su bilješke i spisi izgorjeli, tako da se njegove tvrdnje ne mogu provjeriti. Još važnije, sudski dnevnici pokazuju da Eddy nije bio u Londonu niti na jedan od onih nadnevaka kada su počinjena ubojstva.
Dr. Francis Tumblety Američkog doktora Tumbletyja u istrazi je jako osumnjičio John Littlechild, voditelj tajnog odjela Scotland Yarda. Ovaj je doktor pobjegao natrag u Sjedninjene Američke Države, a Scotland Yard je poslao istražitelje da ga pronađu, očito bezuspješno.

Neobični sumnjivci «Jill the Ripper» Neki teoretičari zavjera upućuju na zaključak da su ova ubojstva zapravo djelo dotične Mary Pierce, primalje kojoj se smutila pamet, a koja je pogubljena u prosincu 1890. zbog toga što je prerezala vratove ženi i djeci svog ljubavnika. Možda je ona vršila neku vrstu grozne osvete prema drugim ženama zbog nekakve prijašnje stvarne ili umišljene uvrede.
«Jumpin Jack» Viktorijanskim Londonom harao je još jedan Jack – Jack Skakač. Taj neobičan lik pod oklopom, plaštem i kacigom mogao je navodno preskakati i zgrade. Vidjele su ga stotine svjedoka, a hajkali su ga dobrovoljački odredi građana koje je vodio slavni Lord Wellington. Neki misle da je Jack Skakač bio nekakav međudimenzijski uljez i pravi Rasparač.




Jack Rasparač u pop kulturi  Rasparač je jedan od najzanimljivijih likova koji se pojavljuje u popularnoj kulturi zadnjih stoljeća, u nebrojenim fikcijskim djelima, kao centralna ličnost ili pak samo kao sporedna uloga.

Filmovi  Među filmovima koji su kao subjekt uzeli Rasparača su: · A Study in Terror (1965), Murder By Decree (1978), u oba filma se pojavljuje Sherlock Holmes u pokušaju da otkrije ubojicu. · Jack The Ripper (1959), Montya Bermana i Roberta S.Bakera, bazira se dosta jadno na teoriji da je Rasparač bio osvetoljubivi doktor. · Hands of the Ripper (1971), u kojemu Rasparačeva kći odrasta i postaje ubojica nakon što vidi oca kako ubija majku. · From Hell, (2001), Braća Hughes pretvorili su istoimeni strip u film u kojemu glume Johnny Depp i Heather Graham. · Time After Time, u kojemu autor H.G.Wells konstruira vremenski stroj koji Rasparač koristi kako bi nastavio ubijanja u budućem San Franciscu.

Kazalište  Rasparač se nakratko pojavljuje na kraju Frank Wedekindove predstave «Die Büchse der Pandora (1904)», u kojoj ubija Lulu, glavnu glumicu. Ova je predstava kasnije pretvorena u film «Pandora's Box (1928)» i u Alban Bergovu operu «Lulu», a obje završavaju spomenutim ubojstvom.


Novele i kratke priče Novele u kojima se pojavljuje Rasparač uključuju:  · «The Lodger» (1913) od Marie Belloc Lowndes, koja je 1927 postala subjekt filma kojega je režirao Alfred Hitchcock  «Ritual in the Dark» (1960).  · Novela Kim Newman, Anno Dracula odvija se u alternativnoj povjesti u kojoj grof Drakula ženi udovicu Kraljicu Viktoriju, i koja je centrirana oko lova na Jacka Rasparača koji ubija vampirice prostitutke. · Jack se isto pojavljuje u romanu Roger Zelaznyja A Night in the Lonesome October, priča koju priča Rasparačev pas ljubimac.  · White Chappell, Scarlet Tracings, Iain Sinclair.   · Savage: From Whitechapel to the Wild West on the Track of Jack the Ripper (1993), Richard Laymon. · Yours Truly, Jack the Ripper (1943), Robert Bloch.  · Sience Fiction antologija Dangerous Visions (1967) predstavlja nevezano Rasparača u Blochovoj priči "A Toy for Juliette," a ima i nastavak, "Prowler in the City at the Edge of the World," od Harlan Ellison koji je nastavak napisao po Blochovoj dozvoli.

Stripovi · From Hell je stip o Jacku Rasparaču, a kreirali su ga Alan Moore i Eddie Campbell.  · DC Comicsov strip «Gotham by Gaslight» predstavlja verziju superheroja Batmana Viktorijanske ere koji proganja ubojicu, koji je došao u Gotham City.

 Televizija · U epizodi Star Treka «Wolf in the Fold», napisao ju je Robert Bloch, veoma opasan vanzemaljac imenovan Redjac krivac je za Rasparačeva ubojstva. · U epizodi serije Babylon 5 «Comes the Inquisitor» lik imenom Sebastian prikazan je kao Jack Rasparač, prenesen je u godinu 1888, rehabilitiran kako bi postao inkvizitor. · U epizodi serije The Outer Limits naslovom «Ripper» Cary Elwes glumi doktora Jacka Yorka koji otkriva vanzemaljca koji opsjeda ljude i onda ih ubija, a onda i sam postaje sumnjivac zbog svog znanja o ubojstvima. · U epizodi serije Goodnight Sweetheart, Jack Rasparač prenesen je u godinu 1990 kroz vremenski portal. · U prvoj epizodi serije Kolchak: The Night Stalker naslovom «The Ripper», reporter Carl Kolchak lovi ubojicu čije žrtve odgovaraju obrascu originalnih Rasparačevih ubojstava.

Glazba Razni glazbenici među kojima as Roland Kirk, Morrissey, Nick Cave and the Bad Seeds, LL Cool J, The White Stripes, Judas Priest, Queensrÿche, My Chemical Romance, Error, Link Wray, The Legendary Pink Dots, i Iced Earth, snimili su pjesme naslovom ili o Jacku Rasparaču.