LETEĆI TANJURI I NLO-i SVEMIRSKI BRODOVI ILI SKRIVENA NEBESKA BIĆA? D obrodošli u još jedan «put u nepoznato» ili bolje reći jo...
LETEĆI TANJURI I NLO-i SVEMIRSKI BRODOVI ILI SKRIVENA
NEBESKA BIĆA?
D obrodošli u još
jedan «put u nepoznato» ili bolje reći još jedan InfoMistery. Sat vremena sa
vama provesti ću ja, Ksenija a prije nego vas povedem kroz mračne putove
znanosti i bez odugovlačenja odmah na početku podsjetit ću vas da sam
vjerojatno spominjala pojam tehno-mit. Da ukratko objasnim pojam tehno mita,
jer je to upravo ono čime bi vas danas sat vremena pozabavila. Netko je napisao
da smo «sa pojavom električne energije, atomske i genetske znanosti izgubili naše
stare mitove, Orfeja i Euridiku, Perzeja i Meduzu pa popunjavamo tu prazninu
modernim tehno-mitovima. Jedan je da u hangaru u zrakoplovnoj bazi
Wright-Patterson živi vanzemaljac, drugi da je netko izumio rasplinjač pomoću
kojeg bi se moglo prijeći tri stotine kilometara sa četiri litre benzina ali da
su automobilske tvrtke otkupile patent i drže ga u ladici. Tu je zatim priča da
Rusi u Sibiru u nekoj tajnoj bazi obučavaju djecu za ekstrasenzornu percepciju
i da ta djeca mogu mislima ubiti bilo koga bilo gdje u svijetu. Priča se da su
crte u Nazci u Peruu aerodrom za svemirce, pa kako je CIA namjerno pustila
virus AIDS-a da pobije sve homoseksualce. Da je Nikola Tesla izumio
nevjerojatno moćan izvor energije ali da su se njegove bilješke zagubile. Da u
Istambulu postoji crtež iz desetog stoljeća koji prikazuje zemlju iz svemira.
Da su u istraživačkom institutu sveučilišta Stanford našli čovjeka čije tijelo
svijetli u mraku..» Ovu rečenica koja mi je postala dosta omiljena pošto su
tehno mitovi sve brojniji, napisao je Michael Chrichton u «Izgubljenom svijetu»
nezaobilazno sci-fi štivo svakog ljubitelja znanstvene fantastike. Sve što taj pojam označava jesu nevjerojatne
pojave i trendovi u koje je tijekom zadnjih stoljeća čovjek voljan povjerovati.
Tako da ću vam ponoviti priču o malim zelenima… (ma neee.. reći ćete, ma čuli
smo već prošli puta o izvanzemaljcima..). A ja ću reći, pa da.. istina da sam
vas natjerala da slušate o izvanzemaljcima već prošli puta, ali nije sve zlato
ono što sija, kaže poslovica, a ja kažem nije svaka priča ista ako imate široka
gledišta. Što bi značilo, da izvanzemaljci ne moraju biti izvanzemaljci, ili
marsijanci, ili mali zeleni.. svejedno, i ne moraju biti izvan – zemaljci, kako
bi bilo da su oni recimo.. zemaljci?
Teoriju da nismo sami
u svemiru, potaklo je bezbrojno vidjanje neidentificiranih letećih objekata na
nebu i to već desetljećima. Uzbudjenje da postoje čudna bića koja nama nisu slična
ili jesu, više manje, i koja obitavaju negdje u beskraju svemira ljudska je
mašta oblikovala i smjestila medju jedne od najvećih tajna naših vremena. Već se dešavalo da su mnoga vidjenja navodnih letećih tanjura
jednostavno krive identifikacije odredjenih zemaljskih ili astronomskih
objekata, poput metereoloških balona, planeta Venere, odraza svjetla od oblaka
ili magle, nenadana plamsaja svjetla, jata gusaka ili čak i rojeva kukaca koji
odražavaju svjetlo, oblaka ovalna oblika, tragova avionskih letova, niskoletećih
aviona i meteora. Većina ljudi
pretpostavlja da je svaki «istinski» leteći tanjur i NLO izvanzemaljsko
svemirsko vozilo; ali što ako su neki od njih izvanredna živa bića koja potječu
s našeg planeta i koja znanost još nije otkrila? Ta fascinantna ideja, koja se
drugdje uopće nije razmatrala, zadobila je veliku pažnju američkih istraživača.
Zamisao
o nebeskim životinjama Samo nekoliko udubina u zemlji i vodi nije nastanjeno životinjama koje su se prilagodile životu u odredjenom staništu. No što je s nebom? Iako neki kukci i ptice provedu veći dio vremena u zraku, ne postoji životinja koja cijeli svoj život isključivo provede na nebu i koja se prilagodila životu u atmosferi koja okružuje naš planet, ili možda jest? Termin «leteći tanjur», skovao je reporter koji je izvještavao o Kennethu Arnoldu, poslovnom čovjeku iz Idaha koji je 24. lipnja 1947. dok je upravljao avionom Callaria, vidio devet letećih objekata nalik na diskove blizu planine Mount Rainier u Washingtonu. Manje je poznato da je Arnold usporedio te objekte sa živim organizmima: «nekom vrstom nebeskim meduza». Nije jedini tako mislio. Mjesec dana poslije, John P.Bessor iz St.Thomasa u Pennsylvaniji iznio je sličnu teoriju koju je 1946. obrazložio zrakoplovstvu SAD-a. Časnik koji je odgovorio Bessoru, nije odbacio tu teoriju kao nerealnu, već je opisao njegovo zapažanje kao «jednu od najinteligentnijih teorija koju je ikad čuo». Zamisao o nebeskim životinjama dobila je daljnji zamah 1955. objavom mišljenja grofice Zoe Wassilko-Serecki, istaknute liberalne filozofkinje. Grofica smatra da je gornji sloj zemljine atmosfere nastanjen brojnim mjehurastim životinjama sa svjetlećim tijelima koja su gradjena od energije i središnje jezgre koja je od čvrstog materijala. «Te životinje imaju sposobnost mijenjanja oblika, od kuglastih dok mirujum do oblika nalik na cigare kad se kreću upijajući energiju koja pokreće njihova netjelesna bića». Godine koje su slijedile nakon te njezine izjave obilovale su vidjenjima NLO-a od kojih je većina zaista imala oblik cigare.
Ideje grofice Serecki hvalio je zoolog Ivan Sanderson, jedan od najslavnijih američkih istraživača tajanstvenih životinja. Početkom 1960-ih, znanstvenik i izumitelj hidrofona John M.Cage iz New Jerseya, povukao je usporedbu izmedju dupina koji prate brodove, i NLO-a koji prate avione, tvrdeći da su NLO-i inteligentni oblici života koji se hrane negativnim elektricitietom. Medjutim, najpoznatije opsežno istraživanje teorije o nebeskim životinjama je ono Trevora Jamesa Constabla, časnika za radioveze u američkoj trgovačkoj mornarici. Godine 1978. objavio je svoja istraživanja i nalaze u zanimljivoj knjizi «Nebeska stvorenja». Prema Constablu, neki od vidjenih NLO-a uistinu su divovski neotkriveni oblici života koji su se u cijelosti prilagodili životu u zraku unutar zemljine atmosfere. Te je iznimno specjalizirane organizme nazvao «kriterima» i opisao ih kao jednostanične organizme (poput ameba) raznih veličina, zatvorene unutar oklopa nalik na liskun ili metal, veličine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko centimetara. Constable objašnjava da se ne vidjaju često jer reflektiraju infracrveno svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Budući da mogu mijenjati boju pod odredjenim uvjetima, kriteri će reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i. Čini se da se mogu snimati infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadrži mnogobrojne fotografije navodnih kritera koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji.
Širenje tehno-mita
Godine 1992. ideja o živućim NLO-ima koji se katkad nazivaju
«bioformi», dobila je ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins
u svojoj knjizi Tvorci krugova govori o tome kako je, dok je tražio objašnjenje
za krugove u žitu, otkrio rad dotad nepoznatog znanstvenika Wilhelma Reicha
koji je tvrdio da je pronašao tajanstvenu vrstu energije koju je nazvao orgon.
Collins misli da je u orgonu ključ tajne za krugove u žitu i tvrdi da se sve
pojave koje su o tome zabilježene odnose i na Constablove kritere. Nasuprot
tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa
zemljinom površinom mogao objasniti krugove u žitu. No ipak, ako i pretpostavimo da zaista
postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih životinja na
našem planetu.
Foo Fighters
Za vrijeme Drugog
svjetskog rata mnogi saveznički i nacistički piloti prijavljivali su čudne vatrene
lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih
lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobično
inteligentno, kao da se igraju i znatiželjno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo Fighters"
prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su
strahovitu brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji
tadašnji zrakoplov. Iako ih je proučavala čak i NASA-a do danas nisu
objašnjeni. Smatrani su i neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta mogućnost
odbačene pošto objekti nisu činili ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost
letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih takodjer vidjali i američki i
japanski piloti. Sličen objekte može otkriti i radar, pa su ih smatrali beznačajnim
sitnicama ili andjelima. Constable vjeruje da su foo-fightersi mogli biti jako
primitivne nebeske životinje koje su manje osjećajne od svojih divovskih
srodnika. No foo-fightersi su takodjer mogli biti neobični električni ili optički
efekt poput kuglaste munje ili samo prividjanja nervozne i premorene posade.
Kako god bilo unijeli su strah medju pilote što se može vidjeti i iz ove dvije
priče.
U prosincu 1944 saveznički pilot je letio iznad
neprijateljskog teritorija na visini od 10 000 stopa. Pretražujući nebo u
potrazi za njemačkim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da
nisu nalikovala njemačkim zrakoplovima nego nisu bili slični ničemu što je do
tada vidio. Neko vrijeme ih je pratio a onda je odlučio otići ali, objekti su
ga neprestano pratili. Pilot ih se još neko vrijeme na sve načine pokušao
riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su objekti sami nestali
a da nije ispaljen ni hitac.
Još jedan slučaj opisao je Major William D. Leet: Foo
Fighteri B-17, leteća tvrdjava. "Moju posada B-17 i mene čitavim je putem
od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora pratio Foo Fighter, mali disk. To
se dogodilo , kako se sjećam u prosincu 1944 za vrijeme noćnog leta u misiji
"Lone Wolf" Major Leet se prisjeća da im je časnik tajne službe rekao
koko se radilo o novom njemačkom lovcu ali, nije mogao objasniti zašto nije
pucao na njih.
Kontroverzna teorija
Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra živućim nebeskim
životinjama veoma radikalna, te da će je vrlo vjerojatno odbaciti svi
konzervativniji članovi znanstvenih krugova. Stoga bi zadnju riječ trebao imati
vodeći biolog u zračnoj bazi Wright-Patterson u Daytonu, državi Ohio, gdje se
nalazi zapovjedništvo američkog zrakoplovstva za istraživanje NLO-a. Zbog kontroverzne
materije, htio je ostati anoniman, ali njegove riječi sve govore: «Ako bacite
kamenčić u vodu, vidjet ćete kako vodene životinje nimfe, rakovi, klenovi,
vodeni kukci bježe. Ali prije nego se voda smiri, opet se vraćaju i zantiželjno istražuju što se dogodilo.Možda
jednako tako djeluju dogadjaji na našoj zemlji, atomske eksplozije, letovi
raketa i drugo. Oni možda poremete stratosferu i uzbibaju samo tkivo svemira,
pa svemirske životinje znatiželjno silaze da istraže što se dogodilo. Kao
zoolog, uvijek sam bio zbunjen činjenicom da na našem planetu ne postoje
životinje koje žive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to što životinje imaju
nevjerojatnu sposobnost prilagodbe koju su pokazale tijekom evolucije
nastanivši sva mjesta osim neba.» Ako
je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih životinja točna,
možda više nećemo biti zbunjeni neobjašnjivim pojavama na našem nebeskom svodu.
Ako vas privlače kontroverzne teorije, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je
istovremeno nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez
dokaza o njihovom postojanju, možda iznad nas postoje živa bića koja ponekad
prouzrokuju neobjašnjive pojave, pa ako je moguće da u morskim dubinama postoje
neotkrivena čudovišta i zastrašujuće vodene zmije ili još bolje, živući potomci
dinosaura a na kopnu, neotkrivena populacija divovskih humanoida, velikih
jetija ili bigfoota zašto ne bi nako živo biće nastanilo i nebeski svod, pa tko
voli nek izvoli. Teorija o nebeskim bićima, uzbudljiva je koliko i susret sa
izvanzemaljcima.
Opredjelite se sami kome pokloniti vašu vjeru, malim
zelenima ili nebeskim bićima. Nadam se
da vas takve teorije ne zaprepaštavaju, jer naš svijet je zaista pun i drugih čuda
o kojima niste nikada niti sanjali. Pozdrav od Ksenije, do slijedeće emisije, u
isto vrijeme na istom mjestu.
COMMENTS