BERMUDSKI TROUGAO Nestali u ništavilu N iko ne zna što se, zapravo, dogodilo tisućama brodova i zrakoplova što su netragom n...
BERMUDSKI TROUGAO
Nestali u ništavilu
Niko ne zna što se,
zapravo, dogodilo tisućama brodova i zrakoplova što su netragom nestali u
ukletom Bermudskom trougaou i sličnim opakim zonama na našem planetu. Zajedno s
njima nestalo je i više tisuća ljudi, a da nitko od njih nije uspio pozvati u
pomoć i izvući živu glavu. Gdje su nestali? Što se dogodilo s njima? Bermudski trougao privlači već desetljećima,
veliku pažnju svih svjetskih medija. Medjutim, sasvim je druga stvar da li
doista postoji u stvarnom životu.
Drama je zapravo započela još davne 1945.g. kada je poznata,
nesretna Eskadrila 19, koju su sačinjavali pet torpednih zrakoplova “Grumman TB
M3 Avenger” Američke ratne mornarice s 14 zrakoplovnih profesionalaca, odaslala
krajnje dramatičnu poruku: Tonemo u bijelu vodu... Gotovi smo!
Tajanstveno područje «The Devil's Sea»
Bermudski trougao je područje oceana veliko 1,5 četvornih
metara, omedjeno Bermudskim otočjem, Puerto Ricom i južnim rtom Floride. Po prvi se puta počela spominjati
paranormalna aktivnost tog područja 1950 kada je Associated Press spomenuo
nedavne gubitke brodova u tom području. Članci E.V.W. Jonesa spominjali su
tajnovite nestanke brodova, zrakoplova i malih brodića u tom području, i opisao
ga ko "The Devil's Sea" ili DJavolje more. Fate Magazine, je 1952 ponovno spomenuo čudnovate
pomorske nestanke u članku Georgea Sanda, a tek je 1964 godine termin Bermudski
trougao, popularizirao Vincent Gaddis.
Postoji bezbroj teorija o tome kako i zašto Bermudski trougao iskazuje
svoju smrtonosnu moć. To je područje svoju slavu dobilo zahvaljujući Charlesu
Berlitzu i njegovoj knjizi The Bermuda Triangle iz 1974. Knjiga se sastoji od
serije priča o tajnovitim nestancima brodova i zrakoplova, a posebno o gubitku
«Leta 19», Američke mornarice. U tom je letu nestalo pet američkih bombardera
tipa «TN Avenger». Eskadrila je nestala dok je za navodno lošeg vremena, nakon
poslijepodnevne rutinske vježbe u Fort Lauerdalu, prelijetala ovo područje uvečer
5. prosinca 1945. Tajanstveno je takodjer i to što je avion koji je krenuo u
potragu za njima, takodjer nestao. No je li to cijela priča? Knjiga «Bermudski trougao»
postala je best-seller u to vrijeme, i mnogo čitaoca koji su se zanimali za
temu, predložili su raznovrsne teorije da bi objasnili prirodu nestanaka. U
listi su se našle prirodne oluje, razna morska čudovišta, izvanzemaljske
otmice, veliki valovi, otpuštanja mjehurića metana iz leda na morskom dnu, crne
rupe, geomagnetske anomalije, izgubljeno carstvo Atlantisa sa dna oceana i još
mnoge prirodne i natprirodne pojave.
Skeptični komentari
Kritičari su optužili Berlitza i ostale da su pretjerali u
misterioznim aspektima nekih slučajeva. No sam Berlitz nije zapravo spominjao
nikakva natprirodna objašnjenja nestanaka. Osiguravajuće društvo Lloyd iz
Londona, 4. travnja 1975. pisalo je časopisu Fate o svojim istraživanjima a
izjavili su kako je prema Lloydovu arhivu, od 1955 godine nestalo 428 brodova
po cijelom svijetu, ali da njihovi istražitelji nisu našli nikakav dokaz koji
bi potvrdio da ih je u Bermudskom trougaou nestalu više nego drugdje. Time je
osiguravajuće društvo odbilo povećati osiguravajuće police za prolaz kroz to
područje. Američka obalna straža je to i potvrdila. Skeptici komentiraju kako
bi nestanak vlaka na putu izmedju dvije postaje bio mnogo uvjerljiviji dokaz
paranormalne aktivnosti, a činjenica da se tako nešto na zemlji ne dešava,
sugerira nam kako nije potrebno puno paranormalnih objašnjenja kako bi se
objasnili nestanci brodova i zrakoplova u nekom nepredvidljivom dijelu
oceana.
Razlozi nestanaka
Jedno od objašnjenja nekih zagonetnih nestanaka, fokusira se
na prisutnost širokih metanskih hidrata na kontinentalnim pločama. Dokument
izdan sa strane Američke geološke patrole izvještava o hidratima na priobalnom
području Blake Ridgea, jugoistočno od SAD-a, 1981 g. Periodične erupcije metana
sposobne su proizvesti mjehure veličine broda ili vodena područja sa toliko
isparavanja, da gustoća vode nije više prikladna za plutanje brodova. Ako je to
slučaj, pojava takvog područja okolo broda moglo bi, hipotetski, prouzročiti
trenutno tonjenje bez ikakvog upozorenja. Posljedice takve erupcije isto su
znatne, a izvješća uključuju iznenadnu maglu, pjenastu vodu, promjene u
plutavosti brodova i klizave uljne površine. No iako metanski hidrati izgledaju
kao veoma velika mogućnost tajanstvenih nestanaka u području Bermudskog Trougaoa,
geologičar Američkog geološkog instituta smatra da iako je ispuštanjem plinova
moguće prouzročiti potonuće broda, ne vjeruje da je to bio razlog nestanaka
brodova u Bermudskom trougaou.
Ćudljivi valovi
Istraživanja pokazuju da ćudljivi valovi visine i do 30
metara, koji mogu potopiti i najveći brod u trenutku, mogu se dogadjati i dogadjaju
se. Ne tako davno i sami smo bili svjedoci katastrofe koja se dogodila u Aziji
pojavom Tsunamija. Iako zadnjih godina vrlo rijetko pojavljuju na našu sreću, u
nekim dijelovima oceana, strujanja vode omogućuju im formiranje češće nego uobičajeno.
Takvi su iznenadni valovi sve do sada bili glavnim uzročnikom mnogim
neobjašnjenim gubitcima brodova kroz godine.
Slučaj nestanka «Leta 19»
Medju najpoznatijim incidentima nestanaka u području
Bermudskog trougaoa stoji gubitak "Leta 19", eskadrile od pet Nautičkih
bombardera tipa "TN Avenger".
Tog je dana, 5. prosinca 1945. godine, iz američke vojne baze u Fort
Lauderdaleu, na Floridi, eskadrila uzletjela na uobičajeni, rutinski let zračnim
prostorom Bermuda i Bahama. Prvi je avion uzletio u 14:02, a šest minuta
kasnije za njim su, leteći u formaciji, krenula i ostala četiri bombardera.
Vrijeme je bilo lijepo i ništa nije ukazivalo na moguću tragediju. Pa, ipak...
Drama se dogodila u povratku. Približavajući se bazi očekivalo se da će
Avengeri tražiti upute za slijetanje. Umjesto toga, u 15:45 sati, Centar za
navodjenje primio je krajnje uznemiravajuću poruku: - Govori zapovjednik
“Eskadrile 19”. U neprilici smo. Ne vidimo zemlju. Ponavljam, Ne vidimo
zemlju!... U bazi Fort Lauderdale istog je časa dan znak za uzbunu. Iz Centra
su odmah zatražili koordinate zrakoplova. Zapovjednik eskadrile potporučnik
Charles Taylor izgledao je smušen izjavivši da ne mogu odrediti položaj i da
nisu u mogućnosti vidjeti zemlju i ocean, a nakon nekoliko trenutaka veza se
prekinula. U američkoj je vojnoj bazi
nastalo pravo zaprepaštenje. Ne samo što je tog dana bilo lijepo, tiho vrijeme,
već su i atmosferske prilike u tom dijelu Atlantika bile gotovo idealne. Osim
toga i zapovjednik se eskadrile sasvim čudo ponašao. Nije pratio ni jednu od
instrukcija, niti se koristio postupkom kojega je, kao profesionalni pilot,
odlično poznavao. Mogao je zatražiti poziciju bilo koje odredjene točke za
spuštanje, ali nije. Zašto? Što se dogadalo s “Eskadrilom 19”? Dežurni časnik u Kontrolnom tornju pokušavao
je od ostalih navigatora dobiti točnu poziciju “Leta 19”. No, radio-veza se iz
neobjašnjivih razloga sve više pogoršavala i uskoro je postalo sasvim jasno da
su avioni prestali primati poruke iz Baze. Pa ipak, na neki čudan način, u
Kontroli leta mogli su pratiti uznemirene glasove pilota, koji su medu sobom
još održavali radio-vezu. Iz njihovih isprekidanih dramatičnih dijaloga moglo
se zaključiti da su svi kompasi prestali raditi, da su navigacioni uredjaji
poludjeli i da daju različite i zbunjujuće podatke. Iz nekog krajnje
misterioznog razloga, piloti nisu vidjeli, čak ni sunce! U 16:23 sati primljena
je posljednja poruka “Eskadrile 19”. Radio-telegrafista je javljao: Tonemo u
bijelu vodu... Gotovi smo.. Potom je nastala tišina. Piloti američke “Eskadrile
19” više se nikada nisu javili. Dali je to sve što se dogodilo prije 60 godina?
Možemo li ikako saznati što se na bombarderima zaista dešavalo.
Tajna nestale "eskadrile 19"
Malo detaljniju i realniju verziju dao je Berlitz u svojoj
knjizi «Bermudski Trougao» . Bombarderi "TBM Avengers" bili sagradjeni
tako da mogu dugo vrijeme plutati na vodi u slučaju nesreće. Prema tome trebalo
ih se slijedeći dan pronaći obzirom da je tog dana prijavljeno vedro vrijeme,
no oni su jednostavno nestali. Let je bio vježbovna misija, svi osim kapetana
bili su studenti. Već na početku misije, kapetan je dao indicije da njegovi
kompasi ne rade i pretpostavio je da lete nad malom grupom otoka za koje je
vjerovao da su Florida Keys koji su naravno bili daleko izvan kursa koji su
trebali slijediti. U kasnijem rekonstruiranju dogadjaja, pokazalo se da su ti
otoci najvjerojatnije bili bombna meta, istočno od Florida Keysa. Kapetan je
misleći da se kreće prema Floridi, vodio let dalje na sjever. Tada se vrijeme
počelo pogoršavati i u radio kontaktu su se pojavile smetnje. Let je zaista bio
daleko od središnje obale poluotoka Florida. U 5:50 baza je ustanovila njihovu
poziciju daleko od obale središnje Floride, no nije se moglo kontaktirati
pilote kako bi ime se ta informacija dala. Odmak se za njima poslao letač kako
bi im pomogao vratiti se, a kasnije još dvoje kao pomoć u traženju. U medjuvremenu
je pala noć i vrijeme se pogoršalo. zadnja radio poruka sa bombardera primljena
je u 7:04 navečer, u kojoj su javljali da im nestaje goriva. Piloti su se
dogovorili da kada jednom ponestane goriva, svi zajedno spuste avione u more.
Potraga za preživjelima "leta 19" potrajala je cijelu noć i slijedeći
dan bez uspjeha. No to nije bilo začudjujuće, bombarderi nisu bili namijenjeni
slijetanju na uzburkano more.
Avion poslan u potragu koji je izgubljen bio je jedan od dva
tipa Martin Mariner. Mariner je tada imao reputaciju "leteće bombe"
ili "letećeg spremnika benzina", najvjerojatnije je eksplodirao u
letu. Posada teretnog broda svjedočila je eksploziji i prenijela da se u
blizini nalazi ono što su mislili da je uljni trag i plutajuća avionska
olupina, no ništa nije pronadjeno. Nema sumnje u ono što se desilo spasilačkom
zrakoplovu, drugi je Mariner stigao u područje pretraživanja prema planu. Slika iskusne eskadrile pilota koji nestaju
tijekom sunčanog popodneva, očito nije točna. Realnije bila je to eskadrila
studenata prisiljenih na slijetanje usred noći u nepoznato olujno more. U
originalnoj izjavi Američke mornarice, za nezgodu se okrivljavalo kapetanovu
smušenost, no izjava je izmijenjena prema željama pokojnikove obitelji.
Potrebno je napomenuti da Bermudski trougao ipak još krije
tajnu koja se odnosi na "Eskadrilu 19". Što se zapravo dogodilo
Avenger zrakoplovima? 1991, olupine pet
Avengera pronadjene su van obale Floride. U prvom trenutku nikto nije sumnjao
da su to olupine "Eskadrile 19", no kasnije je otkriveno da seriski
brojevi na motorima ne odgovaraju "eskadrili 19". 1986 olupina još jednog Avengera pronadjena
je van obala Floride tijekom potrage za
svemirskim brodom Challenger. 1990 arheolog aeronautike imenom Jon Myer izvadio
je olupinu iz mora. Bio je uvjeren da je jedna od nestalih Avengera, no nije se
moglo dobiti pozitivne identifikacije. Nakon 1992 još jedna ekspedicija otkrila
je rasute dijelove aviona u tom području na dnu oceana koji bi mogli pripadati
Avengeru.
Službeno objašnjenje
U mnogim se pričama o dogadjaju Eskadrile 19, tvrdi da je vodja
bombardera, poručnik Charles C. Taylor, poslao niz čudnih poruka prije
nestanka, no nema istinskih dokaza da je on te riječi zaista izgovorio. U
službenom objašnjenju Mornarice stoji da su se oba Taylorova kompasa pokvarila,
pa se zabunio i pogrešno utvrdio lokaciju svog eskadrona zavaran sličnošću
Bahama i Florida Keysa, pokušavajući otkriti mjesto na kojem se nalaze, njegov
je eskadron ostao bez goriva i noću pao u more, tako da oni koji su pošli u
potragu nisu vidjeli nikakva traga. Tog je dana u 19:50 navečer s broda Gaines
Mills vidjen avion koji se zapalio iznad Daytona Beacha, a zatim pao u more i
eksplodirao. Vjeruje se da je to bio nestali avion koji je krenuo u
potragu.
Istraživanja
Lawrencea Kuschea
Zaintrigiran velikim
brojem studenata koji su u vijeme incidenta "Leta 19" dolazili k
njemu u potrazi za podacima o Bermudskom Trougaou, Lawrence Kusche, knjižničar
na Državnom Sveučilištu Arizona, započeo je veoma podrobnu istragu originalnih
izvješća. Njegova su istraživanja objavljena 1975 pod nazivom Bermudski Trougao,
misterij riješen (The Bermuda Triangle Mystery: Solved). Kuscheova istraživanja
otkrila su veliki broj nepodudarnosti izmedju Berlitzeovog djela i izjava očevidaca,
i drugih ljudi koji su sudjelovali u nesrećama. Primjetio je slučajeve u kojima
su se pogodne informacije koje su se odnosile na slučaj, ali su kasnije
pristigle ostale nezabilježene. Berlitzeova knjiga obilježavala je nestanak
jahte Donalda Crowhursta kao tajnovit, unatoč očitim dokazima da je Crowhurst
krivotrvorio račune svog putovanja a njegov je dnevnik jasno upućivao da je počinio
samoubojstvo. Teretnjak koji je prevozio
rude Berlitz označuje kao «izgubljen tri dana nakon isplovljivanja iz jedne
Atlantske luke», no teretnjak je zapravo izgubljen tri dana nakon
isplovljivanja iz luke istoga imena u Pacifičkom oceanu. Kusche takodjer osporava veliku većinu nesreća
dodijeljenih tajanstvenom Bermudskom Trougaou, a koje su se zapravo dogodile
izvan njega. Njegovi su zaključci da je Bermudski trougao jedno od
najprometnijih pomorskih područja u svijetu i kao takvo proporcionalno ima i
više gubitaka nego igdje drugdje. Česte su tropičke oluje u zoni Bermudskog trougaoa,
samim time nestanci nekih brodova teško mogu biti tajanstveni, a većina takvih
nestanaka pretjerana je nespretnim istragama u kojima je brod proglašen
nestalim no njegovo uplovljavanje u luku ostalo je neprijavljeno. Tijekom
stvarnih nestanaka brodova koji su navodno nestali za mirna, sunčana vremena,
tadašnja vremenska prognoza u tom trenutku nije odgovarala stvarnim vremenskim
prilikama. 
COMMENTS