Teorije zavere - Da vinčijev kod

DA VINCIJEV KOD  LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET…   P et ravnih linija prekriženih tako da oblikuju petokraku zvijezdu. Pentagram. ...

DA VINCIJEV KOD 
LEGENDA KOJA JE UZDRMALA SVIJET…  


Pet ravnih linija prekriženih tako da oblikuju petokraku zvijezdu. Pentagram. Ako ste već imali u ruci knjigu «Da Vincijev Kod» čiji je autor Dan Brown, knjigu koja je postala svjetski bestseller u zadnjih nekoliko mjeseci i koja je postala žarište brojnih vjerskih rasprava i otvorenih prosvjeda katoličke crkve, prvi od mnogobrojnih simbola sa kojima ste se susreli je pentagram. Ako se niste još susreli sa upravo spomenutom knjigom, zacijelo niste upoznati sa legendom koju u sebi krije a ako ste već upoznati sa «Da Vincijevim Kodom» onda zacijelo znate što ćete uskoro moći čuti. Tekst koji ćete susresti ovdje, izveden je iz navedenog djela. Ali ne griješim ako kažem da nije potrebno ništa više kako bi se u potpunosti razumjela jedna od najvećih legendi koju čovječanstvo posjeduje. Nevjerojatno temeljito obradjena tema u knjizi dala mi je poticaj da obradim ovu fascinantnu legendu. Iako je tema kako sam već nagovijestila zaista jako osjetljiva, ako niste već držali u ruci knjigu ili niste kojim slučajem već negdje načuli ili pročitali oko čega se sva ta strka i zbrka zapravo digla, začudit će Vas ono što ćete uskoro čuti. No ako mislite da se tu radi o dešifriranju nekog koda ili odgonetavanju nekog tajnog pisma, daleko ste od istine..


 Božanska proporcija

 Prije prelaska na meštra da Vincija, spomenut ćemo nešto vrlo zanimljivo što uvelike pridonaša razumijevanju nekih pravila prirode.    Dali ste se ikada upoznali sa brojem 1.618? Ako niste upoznajte ga, 1.618 poznat je kao PHI. No nemojte ga zamjeniti sa PI. Ovaj je broj, 1.618 vrlo važan broj u umjetnosti i smatra se najljepšim brojem u svemiru. Broj PHI, izveden je iz Fibonaccijevog niza, niza brojeva poznatog ne samo zato što je suma susjednih znamenki jednaka idućoj znamenci u nizu, nego i zato što kvocjenti susjednih znamenki imaju zapanjujuće svojstvo da sadrže broj 1.618!  Usprkos tajanstvenom matematičkom porijeklu, istinski komplicirani aspekt broja PHI njegova je uloga u temeljnom graditeljskom bloku prirode. Biljke, ćivotinje pa čak i ljudska bića posjeduju dimenzije koje sadrže te čudne egzaktnosti omjera PHI naprama 1. PHI je sveprisutan u prirodi, što jasno premašuje bilo kakvu slučajnost, pa su tako ljudi pretpostavljali da je PHI sigurno predodredio sam Stvoritelj svemira. Rani znanstvenici su 1.618 predstavili kao Božansku proporciju. Spiralne latice češera, poredak listova na stabljikama biljki, segmentacija insekata svi imaju zapanjujuće svojstvo božanske proporcije. Izmjerite li udaljenost od ramena do vrha prstiju a zatim to podijelite s udaljenošću od lakta do vrha prstiju, opet ćete dobiti PHI. Još jedan primjer? Udaljenost od kuka do poda podijeljena udaljenošću od koljena do poda. Opet PHI. Zglobovi prstiju. Prsi na nogama. Podjela kralježnice. PHI. Svi smo mi hodajući primjer božanske proporcije.  Ispod kaosa u svijetu nalazi se red. Kad su ljudi u prošlosti otkrili PHI, bili su sigurni da su nabasali na Božji gradjevni blok svijeta i zbog toga su počeli obožavati prirodu. Samo po sebi je jasno i zašto. Božja ruka vidi se veoma jasno u prirodi i zato sve do danas postoje poganske vjere koje obožavaju Majku Zemlju. Mnogo nas slavi prirodu na način na koji su to činili i pogani, a da to čak ni ne znaju. Prvi svibnja je savršeni primjer. Proslava dolaska proljeća, zemlja se vraća u život da bi proizvela obilje. Čovjek se jednostavno pridržava pravila prirode a umjetnost je čovjekov pokušaj da oponaša ljepotu Stvoriteljeve ruke.   Umjetnička djela Michelangela, Albrechta, Dürera, da Vincija i mnogih drugih namjerno i rigorozno se pridržavaju božanskih proporcija. PHI se nalazi u arhitektonskim dimenzijama grčkog Partenona, egipatskim piramidama, pa čak i zgradi UN-a u New Yorku. PHI se pojavljivao u organizacijskim strukturama Mozartovih sonata, Beethovenovoj Petoj simfoniji, kao i djelima Bartóka, Debussyja i Schuberta. Broj PHI, koristio je čak i Stradivari kako bi izračunao točno mjesto na koje treba staviti f-ove pri pravljenju svojih poznatih violina.


 Pentagram 

Pet ravnih linija koje se medjusobno presijecaju i na taj način oblikuju zvijezdu s pet krakova najsnažniji je prikaz koji se pojavljuje u Brownovoj knjizi. Formalno je poznat kao pentagram. Jedan je od najstarijih simbola na svijetu, koristio se prije više od četiri tisuće godina prije Krista. Crtajući pentagram, crte se automatski djele na segmente prema božanskoj proporciji. Omjer svih crta u pentagramu jednak je broju PHI, a to ovaj simbol čini osnovnim izrazom božanske proporcije i od davnina je bila simbol ljepote i savršenosti povezan s boginjom i svetom ženstvenošću. 
 Pentagram je primarno poganski vjerski simbol. No ako ste odmah pomislili na štovanje djavla, varate se. U današnje vrijeme izraz poganski gotovo je jednak štovanju djavla, što je velika zabluda. Korijen riječi zapravo dolazi od latinske riječi paganus što znači onaj koji nastanjuje selo. «Pogani» su doslovno neindoktrinirani seljaci koji su se držali starih, ruralnih rituala štovanja prirode. Zapravo, strah Crkve od onih koji žive u ruralnim sredinama bio je toliko jak da je iz riječi seljak, engleski villager, izvedena riječ vilain, što znači pokvaren čovjek. 
 Hollywood je od zvijezde petokrake napravio klišej u filmovima o sotonskim serijskim ubojicama iza kojih obično na zidu ostaje nažvrljana na zidu  stana nekog sotonista zajedno s drugim navodnim demonskim znakovima. Pravo porijeklo pentagrama zapravo je prilično pobožno.  Pentagram je pretkršćanski simbol povezan s obožavanjem prirode. U davnini ljudi su zamišljali da je svijet podijeljen na dvije polovice, muški i žensku. Njihovi bogovi i boginje održavali su ravnotežu moći. Jing i jang. Kada bi muškarac i žena bili u ravnoteži, svijetom bi vladao sklad. Kad ne bi, vladao bi kaos. Pentagram predstavlja žensku polovicu svih stvari. U konceptu povijesničara religija on se naziva «sveta ženstvenost». U svojoj najspecifičnijoj interpretaciji, pentagram simbolizira Veneru – boginju ženske spolne ljubavi i ljepote.  Rana religija temelji se na božanskom poretku prirode. Boginja Venera i planet Venera bili su jedno te isto. Boginja je imala svoje mjesto na noćnom nebu i zvali su je mnogim imenima Venera, Istočna zvijezda, Ištar, Astarte, a sva ta imena bila su snažno povezana s konceptima prirode i majke zemlje. Grafičko porijeklo pentagrama i njegove veze s Venerom, možda je i njegovo najzanimljivije svojstvo. Poznato je da planet Venera iza sebe svakih osam godina za pomrčine neba ostavlja savršeni obris pentagrama. U davnini je ljude taj fenomen toliko iznenadio da su Venera i njezin pentagram postali simboli savršenstva, ljepote i cikličkih kvaliteta spolne ljubavi. U čast Venerine magije, Grci su se poslužili njenim osmogodišnjim ciklusom kao modelom za održavanje Olimpijskih igara. U današnje vrijeme malo ljudi zna da četverogodišnji raspored suvremenih Olimpijskih igara još uvijek slijedi Venerine polu-cikluse. Još manje ljudi zna da je zvijezda petokraka zamalo postala službeni pečat Olimpijskih igara ali da ju je u zadnji tren zamijenilo pet medjusobno povezanih krugova kako bi se bolje odrazio duh zajednišva i sklada olimpijskih igara.  
Simboli su vrlo otporni na promjene, ali pentagram je promijenila rimokatolička crkva. Kao dio vatikanske kampanje da izbrišu poganske vjere i preobrate mase u kršćanstvo, Crkva je lansirala lažnu kampanju protiv poganskih bogova i boginja preinačući njihove božanske simbole u simbole zla. To je vrlo česta pojava u razdobljima previranja. Novonastala sila preuzima postojeće simbole i degradira ih, pokušavajući izbrisati njihovo značenje. U borbi izmedju poganskih i kršćanskih simbola, poganski su izgubili bitku.  Posejdonove osti postale su vražje žezlo, šiljasta kapa koja je predstavljala mudrost postala je simbol vještica, a Venerin pentagram djavolji znak. Kako bi bilo još bolje vojska Sjedinjenih Američkih Država takodjer je iskvarila pentagram. On je sada najistaknutiji američki simbol rata. Crta ga se na mlažnjacima i nailazimo ih na ramenima generala.  Toliko o boginji ljubavi i ljepote.



Leonardo da Vinci

 Govorilo se kako je Leonardo da Vinci bio sklon tamnim umjetnostima. Da Vinci je oduvijek bio neobična tema za povjesničare, pogotovo u kršćanskoj tradiciji. Usprkos geniju tog vizionara, razmetao se svojom seksualnošću i štovao božanski poredak prirode, a to oboje ga je držalo u trajnom stanju grijeha protiv Boga. Štoviše, umjetnikove sablasne ekscentričnosti projicirale su odredjenu, svima dobro poznatu demonsku auru: ekshumirao je leševe kako bi proučavao anatomiju ljudskog tijela, vodio tajne dnevnike nečitkim obrnutim rukopisom, vjerovalo se da posjeduje alkemičarsku moć pretvaranja olova u zlato, pa čak i da je stvorio eliksir kojim je odgodio smrt, a njegovi izumi uključivali su i strašna oružja za ratovanje i sprave za mučenje koje se nikad ranije nisu mogle zamisliti.   Leonardov nevjerojatno veliki doprinos izuzetnoj kršćanskoj umjetnosti samo je produbio njegovu reputaciju da je duhovni dvoličnjak. Prihvaćao je na stotine unosnih naloga koje mu je dao Vatikan. Kršćanske teme nije slikao kao izraz vlastitih uvjerenja, nego kao izvor zarade, način na koji si je osiguravao rasipni stil življenja. Na nesreću Da Vinci je bio šaljivdžija koji se često zabavljao potiho grickajući ruku koja ga je hranila. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršćanski i time isticao vlastita uvjerenja i suptilno trljao nos Crkvi. No što da se o njemu mililo Da Vinci nikad stvarno nije prakticirao tamnu umjetnost. Bio je izuzetno duhovan čovjek, iako je bio u trajnom sukobu s Crkvom.  


Vitruvijev čovjek 

Jedna od najslavnijih skica Leonarda da Vincija blijedožuti je pergament na kojem se nalazi slavni goli muškarac – Vitruvijev čovjek, nazvan po Marcusu Vitruviusu, ingenioznom rimskom arhitektu koji je veličao božansku proporciju u svom tekstu De Architectura. Smatran anatomski najtočnijim crtežom svog vremena, nitko bolje od da Vincija nije razumio božansku strukturu ljudskog tijela. Kako bi izmjerio točne proporcije strukture ljudskih kostiju, da Vinci je iskopavao tijela. Prvi je dokazao da je ljudsko tijelo doslovno sastavljeno od gradjevnih blokova čiji proporcionalni omjeri uvijek iznose PHI.  Da Vincijev Vitruvijev čovijek postao je suvremena kulturna ikona pojavljujući se na plakatima, podlošcima za miševe i majicama u cijelom svijetu. Proslavljena skica sastojala se od savršenog kruga u kojem se nalazio ucrtan goli muškarac, raširenih ruku i nogu. Krug je bio ključni element cijele kompozicije. Ženski simbol zaštite, krug oko tijela gola muškarca završavao je poruku koju je da Vinci namjeravao poslati – o skladu izmedju muškarca i žene.


Mona Lisa

 Druga veoma zagonetna Leonardova tvorevina, slavna je Mona Lisa. Možete li zamisliti koju tajnu ona krije iza sebe? Mona Lisa velika je samo 78 puta 53 centimetara. Visi na sjeverozapadnom zidu Salle des Etats u Pariškom muzeju Louvre. Naslikana na jablanovoj dasci, njezin eterični, maglom ispunjeni ugodjaj pripisivao se da Vincijevom umijeću sfumato tehnike u kojoj forme izgledaju kao da nestaju jedna u drugoj.  Status najpoznatijeg umjetničkog djela na svijetu Mona Lise, nije imao nikakve veze s njezinim zagonetnim osmjehom. Niti je imao veze s tajanstvenim interpretacijama koje su joj pripisivali brojni povjesničari umjetnosti i obožavatelji teorija zavjere. Jednostavno, Mona Lisa je bila poznata jer je Leonardo da Vinci sam tvrdio da je ona njegovo najbolje postignuće. Nosio ju je sa sobom kad god bi putovao i kad bi ga netko pitao zašto, odgovarao bi da mu je teško rastati se od najuzvišenijeg izražaja ženske ljepote. No ipak, mnogo povjesničara umjetnosti sumnjalo je kako Leonardova naklonost Mona Lisi nema nikakve veze s njezinim umjetničkim majstorstvom. Slika je najobičniji portret napravljen sfumato tehnikom. Mnogi su tvrdili da je da Vincijevo obožavanje tog djela proizlazilo iz nečeg puno dubljeg. Mona Lisa je u biti, bila jedna od najdokumentiranijih privatnih šala. Kolaž dvosmislenosti i razigranih aluzija, a opet, nevjerojatno je da većina njezin osmjeh još uvijek smatra nekom velikom tajnom.  Mnogi će vjerojatno primijetiti kako je pozadina slike nejednaka. Da Vinci je crtu obzora nacrtao na lijevoj strani primjetno niže nego na desnoj. No on nije bio sklon greškama. To je u stvari bio njegov mali trik. Spuštajući crtu obzora s lijeve strane, da Vinci je napravio Mona Lisu puno veću s lijeve nego s desne strane. To je njegova mala privatna šala. Povijesno gledajući, konceptima muškog i ženskog pripisane su odredjene strane – lijeva je ženska, a desna muška. Budući da je da Vinci bio veliki obožavatelj ženskih principa, napravio je Mona Lisu ljepšu s lijeve nego s desne strane. On se zapravo zalagao za sklad, ravnotežu muškog i ženskog. Vjerovao je da ljudska duša ne može doživjeti prosvjetljenje ako nema i muške i ženske elemente.   Medjutim što god da je da Vinci htio postići, njegova Mona Lisa nije ni muško ni žensko. Ona nosi suptilnu poruku dvospolnosti. Ona je stapanje jednog i drugog. Osim toga da Vinci je ostavio veliku naznaku da je slika spoj muškog i ženskog.  Egipatski bog muške plodnosti zove se Amon, a Amonova družica i egipatska boginja plodnosti zove se Izida čiji je drevni slikovni znak bio L'ISA. Iz stapanja njihovih imena dobiva se AMON L'ISA. Osim što joj je lice dvospolno, i ime joj je anagram božanskog sjedinjenja muškog i ženskog. I to je to, da Vincijeva mala tajna i razlog zašto se Mona Lisa tako smješka.


Sionski Priorij


 Sionski Priorij, utemeljio je u Jeruzalemu 1099.g. francuski kralj Godefroi de Boullion. Povijest bratstva obuhvaćala je više od jednog tisućljeća.. No što je to Sionski Priorij? Kralj Godefroi je navodno čuvao jednu vrlo moćnu tajnu, tajnu koja je bila u njegovoj obitelji od vremena Krista. Bojeći se kako bi se nakon smrti njegova tajna mogla izgubiti, osnovao je tajno bratstvo, Sionski Priorij, i zadužio ih da čuvaju njegovu tajnu i tiho je prenose s generacije na generaciju.  Tu tajnu čuva složeni sustav znanja rasporedjenog na zasebne dijelove i podijeljeno medju više članova. Iako je bratstvo veliko, samo četvorica članova znaju gdje se čuva. Ugledne javne osobe, umjetničke duše bili su veliki meštri Sionskog priorija. Dokaz za to otkriven je prije mnogo godina u pariškoj nacionalnoj biblioteci u spisima nekoć znanim pod nazivom Les Dossiers Secrets. Svaki povjesničar i entuziast koji se za to zanimao pročitao je Les Dossiers. A njihovu autentičnost potvrdili su mnogi stručnjaci neupitno potvrdivši ono što su povjesničari dugo vremena sumnjali: Veliki meštri sionskog priorija uključivali su Nicholasa Flamela, Leonarda da Vincija, Sandra Botticellija, Sir Isaaca Newtona, Victora Hugoa, Claudea Debussya i Jeana Cocteaua. No što je priorij čuvao? Koja je njihova velika tajna za koju mnogi smatraju da je odgovor na nju sam Leonardo naslikao u nekom od njegovih remek djela i provode sate i sate pred njegovim slikarijama u potrazi za skrivenim znakovima koji bi im pokazali gdje se nalazi načuvanija tajna svih vremena.  Tijekom godina provedenih u Jeruzalemu, priorij je saznao za hrpu skrivenih spisa zakopanih ispod ruševina Herodova hrama koji je bio izgradjen na ranijim ruševinama Salomonova hrama. Ti su spisi, navodno potvrdjivali Godefoijevu moćnu tajnu. Ti su spisi bili takve prirode da kršćanska Crkva ne bi prezala pred ničim samo da ih se dokopa. Kako bi se domogli tih spisa, priorij je okupio svoju vojsku – skupinu od devet vitezova po imenu «Red ubogih viteza Kristovih i hrama Salomonova». Bolje poznatiji kao vitezovi templari.  Uobičajeno mišljenje o vitezovima templarima jest da su bili osnovani kako bi zaštitili hodočasnike koji su bili na putu u Svetu zemlju. No mnoge teorije zavjera govore kako je njihov istinski cilj u Svetoj zemlji bio je da povrate spise koji su se nalazili ispod ruševina hrama. Nitko zapravo ne zna zasigurno, no vjeruje se da su vitezovi zaista nešto pronašli ispod ruševina. Trebalo im je devet godina, ali konačno nakon što su našli ono za čime su tragali, blago su iznijeli iz hrama, prenijeli u Europu i preko noći im je narastao ugled.   Papa Inocencije II istog časa izdao im je papinsku bulu koja je vitezovima templarima garantirala neograničenu moć i proglasio da se ne moraju pokoravati ni jednim drugim zakonima osim svojim vlastitima. Ne zna se je li time Vatikan pokušao kupiti njihovu šutnju, ili su Vatikan Vitezovi ucijenili. No otada nadalje templari su se širili nevjerojatnom brzinom, postajali su sve jači i gomilali silno bogatstvo.  Do 1300. vitezovi Templari nagomilali su više moći od tadašnjeg pape Klementa V koji je odlučio da se nešto mora poduzeti po tom pitanju. U potezu dostojnom CIA-e, papa Klement izdao je tajne naredbe koje su trebale biti izvršene u petak, 13.listopada 1307. godine.  Papa je Templare proglasio hereticima, vrajžjim poklonicima, homoseksualcima i sodomistima. Toga dana zarobljeno je, nemilosrdno mučeno i konačno spaljeno na lomači nebrojeno vitezova optuženih za herezu. No bratstvo se održalo pod raznim imenima i do današnjeg dana i sačuvali tajne spise kojih se zapravo Klement želio dokopati. Spisi su povjereni templarovim redovima u sijeni, Sionskom prioriju.   Tisuću godina, prenose se legende o ovoj tajni. Cijeli niz spisa, njihova moć i tajna koju otkrivaju poznati su pod jednim imenom Sangreal. Niti jedan tajna kao ova nije izazvala toliko zanimanje medju povjesničarima koliko ona o Sangrealu. Iako je Sangreal drevna riječ, tijekom godina poprimila je drugo zančenje.. suvremeniji naziv. Gotovo svi su čuli priču o Sangrealu, no vjerojatno su navikli da je sovu «Sveti gral».


Sveti Gral 

Uvriježeno je mišljenje i svima dobro poznato da je Sveti gral kalež. Kalež iz kojega je Isus pio na Posljednjoj večeri i u koji je Josip iz Arimateje kasnije uhvatio njegovu krv kada su ga razapinjali te je s njim prešao u Francusku i od tamo u Veliku Britaniju gdje mu se gubi trag.  Upravo Sionski priorij, čuva tajnu Svetog grala. No mnogima će druga strana priče biti posve nepoznata, a upravo je druga strana razlog velikom strahu Crkve od njegovog otkrivanja. Sveti gral uopće nije kalež. Legenda o gralu – kaležu, domišljato je smišljena alegorija. Kalež je metafora nečeg drugog, nečeg puno moćnijeg od obične izgubljene posude. Sveti gral je najtraženije blago u povjesti čovječanstva. Od njega su potekle legende, ratovi, potrage koje su trajale cijeli život. Ima li smisla da se radi samo o kaležu? Da je zaista tako, ne bi li onda i ostale relikvije trebale proizvesti slično ili još veće zanimanje? Kruna od trnja, Pravi križ na kojem je Isus razapet, Titulus? Longimusovo koplje? No nisu. Tokom povijesti, Sveti je gral bio najposebniji. No zašto je tako?  Zapravo mnoge knjige su o tome i napisane, no zašto onda ova teorija nije poznatija? Zato što se nijedna od tih knjiga ne može mjeriti i natjecati sa stoljećima utemeljene povijesti, pogotovo kad tu povijest podupire najveći bestseller svih vremena. A ne govorim o Harry Potteru već o Bibliji.



Sveti gral – druga slika novog zavjeta 


Sve što treba znati o Bibliji, sažeo je veliki kanonski doktor Martyn Percy u jednoj rečenici. «Biblija nije stigla faksom iz raja». Biblija je ljudski proizvod, ne Božju. Biblija nije pala s neba. Napisao ju je čovjek kao povijesni zapis nemirnih vremena i razvila se kroz nebrojene prijevode, dodatke i revizije. U povijesti nikada nije postojala definitivna verzija Biblije.  Isus Krist bio je povijesna ličnost s nevjerojatnim utjecajem, možda najzagonetniji vodja na svijetu koji je bio sposoban nadahnuti ljude. Kao najavljeni Mesija, Isus je imao moć od kraljeva, inspirirao milijune ljudi i bio osnivač novih filozofija. Kao potomak kralja Salomona i kralja Davida, Isus je imao zakonito pravo na židovsko prijestolje. Naravno njegov život bilježilo je na tisuće njegovih sljedbenika u cijeloj zemlji.   Prilikom sastavljanja Novog zavjeta razmatralo se više od osamdeset evandjelja, a opet samo je relativno nekoliko izabrano da udje u njega – Matej, Marko, Luka, Ivan bili su medju tih nekoliko. Upravo tu fundamentalnu ironiju kršćanstva Bibliju, onakvu kakvu je danas poznajemo, kolacionirao je rimski car Konstantin veliki, koji je bio poganin.  U Konstantinovo vrijeme, službena rimska religija bila je obožavanje sunca – kult Sol Invictus ili Nepobjedivog sunca. Na nesreću, Rim su u to vrijeme obuhvaćali sve veći vjerski nemiri. Tri stoljeća nakon Kristovog raspeća, Kristovi sljedbenici množili su se nevjerojatnom brzinom. Kršćani i pogani počeli su se sukobljavati i taj sukob se toliko raširio da je prijetio raskoliti Rim na dva dijela. Konstantin je odlučio da se nešto mora učiniti po tom pitanju. Godine 325. poslije Krista, odlučio je ujediniti Rim pod jednom zajedničkom religijom. Kršćanstvo. No zašto bi car poganin izabrao Kršćanstvo za službenu vjeru?   Jednostavno, Konstantin je bio odličan poslovni čovjek. Vidio je da je kršćanstvo u usponu i jednostavno se kladio na konja koji je ionako već pobjedjivao. Stapanjem poganskih znakova, datuma i rituala u kršćansku tradiciju koja se sve više širila, stvorio je jednu vrstu hibridne vjere koja je bila prihvatljiva objema stranama.  Tragovi poganske religije u kršćanskoj simbolici ne mogu se poreći. U kršćanstvu ništa nije originalno. Pretkršćanski bog Mitra – zvan Sin Božji ili Svjetlo dana – rodjen je 25.prosinca. A inače je 25. prosinca i datum rodjenja mnogih drugih bogova kao što su recimo Oziris, Adonis i Dioniz. Novorodjenom je Krišni kao dar doneseno zlato, tamjan i mirta. Čak je i kršćanski sveti dan u tjednu izveden od poganskog. Izvorno su kršćani slavili židovski Sabbath ili subotu, ali Konstantin je to promijenio tako da se taj dan pokapa s poganskim štovanjem dana sunca, nedjeljom. A sve je to u vezi sa pravom prirodom Svetog grala.  Tijekom stapanja vjera, Konstantin je morao ojačati tu novu kršćansku tradiciju i održao je slavno okupljanje pod nazivom Prvi opći koncil kršćanske crkve u Niceji. Na tom skupu raspravljalo se i odlučivalo o puno aspekata kršćanstva, datumu Uskrsa, ulozi biskupa, provodjenju sakramenata i, naravno Isusovom božanstvu.  Do tog trenutka u povijesti na Isusa su njegovi sljedbenici gledali kao na smrtnog proroka… velikog i moćnog čovjeka, ali ipak čovjeka. Smrtnika. Isusovo uspostavljanje na «Sina Božjega» službeno je predložio i izglasao Koncil. Utvrdjivanje Isusova božanstva bilo je presudno za daljnje ujedinjenje Rimskog carstva i novi temelj političke moći Vatikana. Službenim utemeljenjem Isusa kao Sina Božjeg, Konstantin je Isusa pretvorio u božanstvo koje je postojalo izvan okvira ljudskog svijeta, biće čija se moć nije mogla osporiti. To ne samo da je spriječilo daljnja osporavanja kršćanstva od strane pogana, nego su se po novom Kristovi sljedbenici mogli iskupiti jedino putem Rimske katoličke crkve.  Sve se zapravo svodilo na to tko će imati moć. Veliki broj znanstvenika tvrdi da je rana Crkva doslovno ukrala Isusa od njegovih izvornih sljedbenika otimajući njegovu ljudsku poruku, obavijajući je neprobojnim plaštem božanstva i koristeći je kako bi proširila svoju moć.  Nitko naravno ne tvrdi da je Krist varalica ili poriče da je hodao zemljom i nadahnuo milijune da vode bolje živote. Samo da je njegova važnost i njegov utjecaj iskorišten kako bi se oblikovalo lice kršćanstva onakvog kakvog ga danas poznajemo.  Medjutim, trik je u tome što je car Konstantin uzdigao Isusa gotovo četiri stoljeća nakon njegove smrti, do tada je već postojalo na tisuće spisa koji su kronološki bilježili njegov život kao smrtnika. Trebalo je mnogo hrabrosti kako bi se povukao veliki potez i prepravile se povijesne knjige pisane sve do tada. Konstantin je naručio sastavljanje nove Biblije u kojoj su bila ispuštena ona evandjelja koja su govorila o Kristovim ljudskim obilježjima i uljepšao ona u kojima je predstavljen kao božanska osoba. Sa ostala evandjelja zabranjena su, sakupljena i kasnije spaljena.  A evo i jedne zanimljivosti. Svi oni koji su se odlučili za zabranjena evandjelja, proglašeni hereticima. Riječ heretik javlja se od tog trenutka u povijesti. Latinska riječ haereticus znači «izbor». Oni koji su izabrali izvornu Kristovu povijest bili su prvi heretici na svijetu. Tu dolazimo pomalo i do srži priče o Svetome gralu. Neka su evandjelja koja je Konstantin pokušao izbrisati nekako preživjela. U dvadesetom stoljeću pronadjenim su stari hebrejski rukopisi. Osim što ti rukopisi govore istinu o gralu, oni govore i o djelovanju Krista kao čovjeka. Naravno, Vatikan je pokušao spriječiti objavljivanje tih spisa. A zašto? Jer se iz njih vide jasna povijesna neslaganja koja jasno potvrdjuju da su suvremenu Bibliju uredili i sastavili ljudi sa odredjenim političkim ciljem a to je da promoviraju božanstvo Isusa Krista i njegov utjecaj koriste kako bi pojačali vlastitu moć.


Prava priroda Setog grala

  Želja suvremene Crkve da se spriječi objavljivanje tih spisa proizlazi iz iskrenog uvjerenja koje su sami utemeljili, a to je da je Krist uistinu bog. Vatikan uistinu vjeruje kako su ti spisi ništa drugo do lažno svjedočenje. To se ne može poreći. Toga je više nego itko bio svjestan upravo Leonardo da Vinci. Leonardovi osjećaji vezani uz Bibliju odnose se izravno na Sveti gral. Zapravo, da Vinci je i nacrtao pravi gral. Kao što je već poznato, on je vlastita uvjerenja unio u slike koje je Kršćanska crkva naručila od njega. U mnogo kršćanskih slika ubacio je skriveni simbolizam koji je bio sve samo ne kršćanski. Upravo je time isticao vlastita uvjerenja. Jedna od najzanimljivijih slika koje je ikada napravio, freska je Posljednje večere.   Čudno je, uzimajući u obzir da i Biblija i standardna legenda o gralu slave ovaj trenutak kao definitivni dolazak Svetog grala, čudno je što je da Vinci umjesto jednog Kristovog kaleža, naslikao svakome od trinaest prisutnih po jednu čašu. Većina stručnjaka ili ne vidi ili jednostavno odluči zanemariti anomalije koje je da Vinci napravio na ovoj slici. Ova je freska ipak ključ tajne svetog grala. Ova freska nam govori što je, zapravo bolje reći tko je… Sveti graal.  


Alegorija Svetog Kaleža


  Igra riječi, kalež dolazi izvorno iz poganskih simbola za muško i žensko, dok muški znak trokut vrhom okrenut prema gore, nalikuje oštrici, ženski znak isto tako trokut, okrenut prema dolje nalikuje na šalici, posudi, ali što je najvažnije nalikuje obliku ženske maternice. Taj znak sugerira ženstvenost i plodnost. Legenda nam govori da je Sveti gral kalež, šalica. No opis grala kao kaleža nije ništa drugo do alegorija kako bi se zaštitila istinska priroda Svetog grala.   Gral je doslovno drevni simbol ženstvenosti, a Sveti gral predstavlja svetu ženstvenost  boginju koja se, naravno, do danas izgubila, budući da ju je Crkva doslovno izbrisala. Moć žene i njezina sposobnost da stvori život nekoć su bile vrlo svete, ali predstavljale su opasnost usponu pretežno muške crkve, pa je tako sveta ženstvenost demonizirana i proglašena zlom. Muškarac je a ne Bog, stvorio koncept 'izvornog grijeha' gdje Eva zagrize jabuku i prouzrokuje pad ljudske rase. Žena, nekoć sveta davateljica života, proglašena je neprijateljem.  Taj je koncept žene kao donositeljice života bio je temelj drevnih religija. Rodjenje je bilo mistično i moćno. Na žalost, kršćanski filozofi odlučili su zatajiti žensku snagu stvaranja zanemarujući biološku istinu i stvarajući muškarca Stvoriteljem. U Knjizi postanka govori se da je Eva nastala od Adamova rebra. Žena je postala izdanak muškarca. I to grešni. Knjiga postanka je početak kraja kulta boginje.  Gral je, znak za izgubljenu boginju. Kad se pojavilo kršćanstvo, stare poganske religije nisu se lako ugasile. Legende o viteškim traganjima za izgubljenim gralom, zapravo su priče o zabranjenim traganjima za izgubljenom svetom ženstvenošću. 


Izgubljeni kult boginje

  Nitko ne može zanijekati puno dobroga što je suvremena Crkva činila u današnjem problematičnom svijetu, a opet prošlost iste te Crkve podmukla je i nasilna. Brutalni križarski ratovi vodjeni zbog reduciranja poganskih vjera i vjera koje su se temeljile na obožavanju boginja, trajali su tri stoljeća i pribjegavali metodama koje su bile koliko i nadahnute, toliko i stravične.  Katolička inkvizicija objavila je knjigu koja se slobodno može nazvati najkrvoločnijom u povijesti čovječanstva. Malleus maleficarum ili Vještičji bat. Ta je knjiga indoktrinirala svijet «opasnostima od slobodnih žena» i upućivala svećenstvo kako da ih pronadje, muči i uništi. Te navodne vještice, bile su znanstvenice, svećenice, Ciganke, gatare, obožavateljice prirode, travarke i sve one koje su na bilo koji način bile povezane s prirodom. Babice su takodjer ubijali zbog njihove heretičke prakse korištenja medicinskog znanja kako bi olakšale bol rodiljama. Patnja koju je Crkva zastupala, bila je pravedna Božja kazna što je Eva otkinula jabuku s drveta znanja. Tijekom tristo godina lova na vještice, Crkva je spalila na lomači nevjerojatnih pet milijuna žena. Propaganda i krvoproliće su upalili.  Žene koje su nekoć slavili kao bitnu polovicu duhovnog prosvjetljenja, izgnane su iz hramova svjetskih religija. Nekoć sveti čin «Hieros Gamos», prirodno seksualno sjedinjenje muškarca i žene koje je stvaralo duhovnu cjelinu, preinačili su u čin vrijedan prijezira. Sveti ljudi kojima je nekoć seksualno sjedinjenja bilo iskustvo kojim se približavalo bogu, sada su se bojali svojih spolnih nagona kao vražjeg djela, suradnje s njegovom najomiljenijom saveznicom …  ženom. Dani boginja došli su kraju. Majka zemlja postala je svijet muškaraca. Muški ego potrošio je dva tisućljeća trčeći naokolo bez nadzora svoje ženske partnerice.   Sionski priorij bio je uvjeren da je upravo to brisanje svete ženstvenosti u suvremenom životu uzrokovalo život bez ravnoteže. Nestabilna situacija označena ratovima nabijenim testosteronom, pretek ženomrzačkih društava i sve veće nepoštovanje prema Majci zemlji.


Posljednja večera

 Vračajući se na famoznu da Vincijevu fresku posljednje večere, doći ćemo do srži legende. Crkva je podčinila žene, istjerala Boginju i zabranila pogansko štovanje svete ženstvenosti. Kada smo rekli da pravo pitanje koje valja postaviti vezano za Sveti gral nije što je nego tko je, gledajući pažljivo u fresku dobit ćemo odgovor da je Sveti gral osoba, i to ne bilo koja osoba već žena, koja je u sebi nosila tako moćnu tajnu da bi, kad bi je otkrila, uništila sam temelj kršćanstva.  Upravo je nju da Vinci naslikao kako na posljednjoj večeri sjedi na počasnom mjestu, Isusu s desna. Posljednja večera trebala bi prikazivati trinaest muškaraca. Duga crvena kosa, delikatno prekrižene ruke, nagovještaj grudi. Bez sumnje… žena. A to nije nikakva greška u slici, da Vinci je bio vrlo vješt u slikanju razlika izmedju spolova. Unaprijed stvorena predodžba koju imamo o toj slici toliko je snažna da naš mozak blokira neslaganja i zanemari što oči vide. A još je jedna mogućnost zašto se žensko naličje nikada nije primjećivalo. Veliki broj fotografija u knjigama o umjetnosti snimljen je 1954 kad su pojedinosti još uvijek bile skrivene ispod slojeva prljavštine i nekoliko restauracijskih prepravaka koje je napravio neki nespretnjaković u osamnaestom stoljeću. Sad kad je konačno očišćena i svi su ti slojevi skinuti, tako da možemo vidjeti da Vincijev original koji bez sumnje prikazuje ženu. Ta je žena, nitko drugi nego Marija Magdalena. 


Tajna Marije Magdalene 
Nesretna zabluda o Mariji Magdaleni je mišljenje da je bila bludnica. No to je nasljedje pokvarene kampanje koju je lansirala rana Crkva. Crkva je htjela zaprljati ime Marije Magdalene kako bi prikrili njezinu opasnu tajnu, ulogu Svetog grala. Rana je crkva uistinu uvjerila svijet da je smrtni prorok Isus bio božansko biće. Prema tome, sva evandjelja koja su opisivala zemaljske značajke njegova života ispuštena su iz Biblije. Na nesreću za rane urednike, jedna posebno zabrinjavajuća zemaljska tema neprestano se pojavljivala u evandjeljima. Marija Magdalena. Ili točnije, njezin brak s Isusom Kristom.  Da Vinci je bio toga više nego svjestan. A postoje i povijesni zapisi o tome. Posljednja večera gotovo na sav glas izvikuje da su Isus i Marija bili par. Njihova je odjeća kao odraz u ogledalu i povezani su u kuku naginjući se jedno od drugoga kao da stvaraju jasno odredjeni negativni prostor izmedju sebe.  Zapravo Isus kao oženjeni čovjek ima više smisla od standardnog biblijskog pogleda da je bio neženja upravo zato što je bio Židov.  Pravila ponašanja u to su vrijeme doslovno zabranjivala Židovima da budu nevjenčani. Prema židovskom običaju, celibat je bio osudjivan i svaki Židov je imao obavezu pronaći odgovarajuću ženu svome sinu.   U starim hebrejskim spisima pronadjenim kod Mrtvog mora, navode se mnoge intrigantne svari. Iz njih se jasno vidi kako je Isus u trenutku naslućivanja da će biti uhvaćen i razapet, zadao upute svojoj družici Mariji Magdaleni kako da nastavi voditi Njegovu Crkvu nakon što Njega više ne bude. To je medju njegovim učenicima izazvalo mnogo ljubomore. Pogotovo je Petar izrazio svoje nezadovoljstvo što je drugi po redu i to iza žene. Prema ovim nepromjenjenim evandjeljima, Isus nije dao Petru upute prema kojima je trebao utemeljiti kršćansku crkvu, nego Mariji Magdaleni. Kršćansku je crkvu trebala voditi žena.  No kako sve to čini Mariju Magdalenu Svetim gralom? Malo ljudi naime zna, da je Marija Magdalena osim što je bila Kristova desna ruka, već bila moćna žena. Marija je bila iz Benjaminova plemena, imala je kraljevske krvi. Marija je proglašena bludnicom da bi se izbrisali dokazi njezinih snažnih veza s obitelji kojoj je pripadala.  No nije Crkvu toliko brinulo što je Magdalena imala kraljevske krvi, kojiko što se družila s Kristom koji je takodjer imao kraljevske krvi. Evandjelje po Mateju govori da je Isus bio iz Davidova plemena. Potomak kralja Salomona – kralja Židova. Ženidbom sa snažnom kućom Benjaminovom, Isus bi spojio dvije kraljevske krvne linije i stvorio snažan politički savez koji bi mogao zakonski zatražiti prijestolje i povratiti liniju kraljeva kao u vrijeme Salomona. Legenda o svetom gralu jest legenda o kraljevskoj krvi. Kad se govori o kaležu u kojem je bila krv Kristova, govori se o Mariji Magdaleni koja je u svojoj utrobi nosila Isusovu kraljevsku krvnu liniju.



Najveća tajna u povijesti čovječanstva 


Sveti gral, Marija Magdalena… Ne samo da je Isus bio oženjen, nego je bio i otac. Upravo Marija Magdalena bila je ta Sveta posuda. Bila je kalež koji je nosio u sebi kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista. No kako je moguće da je tako velika tajna ostala skrivena sve do današnjih dana? Naravno da nije, za tajnu se znalo. Ona je izvor najdugotrajnije legende svih vremena, legende o Svetom gralu. Magdaleninu su priču na sav glas izvikivali stoljećima u svim vrstama metafora i na svim jezicima. U spisima Svetog grala pronadjenim ispod Salomonova hrama nalaze se upravo ti dokazi da su Isus i Magdalena bili kraljevske krvi.   Leonardo ipak nije jedini koji je pokušavao reći istinu o Svetom gralu. Kraljevsku krvnu liniju Isusa Krista iscrpno je zapisalo mnogo povjesničara. Osamdesetih godina izdana je i dosta poznata knjiga «Sveta krv, sveti gral» u kojoj se otvoreno iznosi nekoliko nedvosmislenih tvrdnji, ali osnovna ideja stoji i zaslužna je što je napokon uvedena ideja o Kristovoj krvnoj liniji u popularnu literatiru.  Naravno reakcija Crkve na knjigu bila je osobito burna. Ali to se moglo i očekivati. Ipak je to bila tajna koju je Vatikan pokušao zakopati u četvrtom stoljeću. Križarski ratovi su se djelomično vodili oko toga. Prikupljanja i uništavanja podataka. Prijetnja koju je Marija Magdalena predstavljala muškarcima koji su vodili ranu Crkvu mogla ih je uništiti. Ne samo da je Magdalena bila žena kojoj je Isus ostavio zadatak da osnuje Crkvu, nego je bila i fizički dokaz da je novoobzanjeno božanstvo poteklo iz linije smrtnika. Crkva je da bi se zaštitila, ovjekovječila Magdalenu kao kurvu i sakrila dokaze Kristova braka s njom onemogućujući na taj način bilo kakve moguće tvrdnje da je Isus imao potomka i da je bio smrtnik.  To je bila dovoljno snažna motivacija Crkvi da provodi takvu obmanu. Ne bi inače mogla preživjeti da javnost sazna da je Isus imao potomka. Isusovo dijete potkopalo bi presudno stajalište da je Krist božanstvo, a samim tim i stajalište da kršćanska crkva, koja je samu sebe postavila za jedinog posrednika Božjeg na zemlji, doista može dovesti čovječanstvo u nebo i uvesti ga u kraljevstvo nebesko.  


Leonardo da Vinci bio je genije a njegova uvjerenja duboko su usadjena u svaku njegovu sliku. Iako se na prvi pogled to ne bi reklo, bio je kontroverzni umjetnik i njegov je život bio obavijen zaista mnogim tajnama. Kakva li se istina krije iza njegova života i jesu li njegova djela zaista izraz nezadovoljstva kršćanskom Crkvom? Sva je prilika da simbologija njegovih djela ukazuje da je zaista velika tajna sakrivena izmedju redova ispisanih u Bibliji. Poznato je da povijest uvijek pišu pobjednici. Kad dodje do sukoba dviju kultura, gubitnik biva izbrisan, a pobjednik piše povijesne knjige – knjige koje veličaju njegov cilj, a blate pobijedjenog neprijatelja. Napoleon je rekao: 'Što je povijest nego priča oko koje su se složile obje strane?'. No povijest je uvijek jednostrana. Dali je istinita druga strana medalje? I dali zaista postoje spisi koji govore drugu priču o Isusu Kristu i Mariji Magdaleni? Nije zapravo bitno. Ona strana priče u koju želiš vjerovati, postaje stvar vjere i osobnog istraživanja.   Kaže se da je mjesto na kojem su pronadjeni spisi Svetog grala ujedno i grobnica u kojoj se nalazi tijelo Marije Magdalene. Ta grobnica i spisi pričaju priču o njezinom životu. U samoj svojoj biti, potraga za Svetim gralom uvijek je bila potraga za Marijom Magdalenom, Kraljicom kojoj je nanesena nepravda i koja je zakopana zajedno s dokazom da ima zakonito pravo na moć. Sionski priorij osnovan je kako bi čuvao njenu tajnu, a kasnije i kako bi pronašli i štitili njen grob i spise koji potvrdjuju njenu priču. A osim toga ima i zadaću da štiti potomstvo je bilo u neprestanoj opasnosti od Crkve koja se bojala da ako se linija nastavi tajna Isusa i Magdalene bi mogla izaći na vidjelo i osporiti katoličku doktrinu.  Za sveti gral su svi čuli. Ali u pročišćenoj verziji njegove legende, mnogo dijelova fali i nejasno su spojeni. Da Vincijev kod izvanredno je djelo koje je zaista uvelo u popularnu literaturu izbjegavanu temu, a sada možete i sami uvidjeti zašto je ovo djelo diglo toliku prašinu i uzbunila cijelu Crkvu. Moglo bi se do sutra pričati o tome, ali ne može se osporiti da je fascinantna i sama pomisao na upravo otkrivenu  legendu koja je već tisuću godina bila jedna od najčuvenijih tajni svih vremena.  

COMMENTS

Име

atlantida,1,bermudski trougao,1,charlies farm horor film,1,charlies farm horor film sa prevodom,1,civilizacija,1,da li postoje duhovi,10,da vincijev kod,1,dokumentarci,5,drekavci,1,duhovi,12,duhovi u kuci,1,horor,1,horor filmovi,2,horor filmovi 2015,1,horor filmovi 2015 sa prevodom,1,horor filmovi 2016,1,horor filmovi 2016 sa prevodom,1,horor filmovi novi,2,horor filmovi sa prevodom,2,horor filmovi srpski,2,horor igrice,3,igra prizivanja,1,istinite price,39,istinite strasne price,6,kriminal,5,lutke,1,misterije,1,moja ukleta kuca,5,ouija,1,ouija igra,1,ouija tabla,1,paranormalna iskustva,11,paranormalno,10,prizivanje duhova,3,proklestvo,1,psiho serijske ubice,3,sekte,1,serijske ubice,7,srpske mijsterije,1,srpske misterije,2,strasne price,17,susreti sa duhovima,8,Teorije zavere,3,ubice,5,ukleta kuca,8,ukleta mesta,11,urbane legende,23,urbane legende 2016,16,urbane legende 2017,5,urbane legende 2018,1,urbane legende srbije,8,vampiri,1,vanzemaljci,1,vanzemaljci dokazi,1,vanzemaljci medju nama,1,vanzemaljci na zemlji,1,vanzemaljci najnovije,1,vanzemaljci postoje,1,vanzemaljci slike,1,vanzemaljci video,1,vanzemaljci wikipedia,1,video,19,vlaska magija,1,we are still here horor film,1,
ltr
item
urbane legende,istinite strasne price i ukleta mesta: Teorije zavere - Da vinčijev kod
Teorije zavere - Da vinčijev kod
https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXRBmeHnlJaBhkHjhF5zY9wR5eNg4FXo-2p-VTpCNJ-5930qOXTrvPfY7lnaFj41SewWgoSoU0YvG9YaH7kpzfxFWzzSQeJVwXuGQZ5lnnIqT_7bVTjzt_0dX-4bO1Gyjny-V68H5opvc/s320/240_F_76447511_VtPOh2c1JFeprCJSGdnAeBPByO6mJrke.jpg
https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiXRBmeHnlJaBhkHjhF5zY9wR5eNg4FXo-2p-VTpCNJ-5930qOXTrvPfY7lnaFj41SewWgoSoU0YvG9YaH7kpzfxFWzzSQeJVwXuGQZ5lnnIqT_7bVTjzt_0dX-4bO1Gyjny-V68H5opvc/s72-c/240_F_76447511_VtPOh2c1JFeprCJSGdnAeBPByO6mJrke.jpg
urbane legende,istinite strasne price i ukleta mesta
https://hororlegende.blogspot.com/2017/01/teorije-zavere-da-vincijev-kod.html
https://hororlegende.blogspot.com/
https://hororlegende.blogspot.com/
https://hororlegende.blogspot.com/2017/01/teorije-zavere-da-vincijev-kod.html
true
7629604474499937931
UTF-8
Loaded All Posts Not found any posts VIEW ALL Readmore Reply Cancel reply Delete By Home PAGES POSTS View All RECOMMENDED FOR YOU LABEL ARCHIVE SEARCH ALL POSTS Not found any post match with your request Back Home Sunday Monday Tuesday Wednesday Thursday Friday Saturday Sun Mon Tue Wed Thu Fri Sat January February March April May June July August September October November December Jan Feb Mar Apr May Jun Jul Aug Sep Oct Nov Dec just now 1 minute ago $$1$$ minutes ago 1 hour ago $$1$$ hours ago Yesterday $$1$$ days ago $$1$$ weeks ago more than 5 weeks ago Followers Follow THIS CONTENT IS PREMIUM Please share to unlock Copy All Code Select All Code All codes were copied to your clipboard Can not copy the codes / texts, please press [CTRL]+[C] (or CMD+C with Mac) to copy